Jelena je poticala iz roda Nelipčića koji su vladali cetinskom županijom. Bila je kćerka kneza Ivana II Nelipčića i Margarate iz poznate splitske vlastelinske porodice Merini. Brat joj je bio čuveni cetinski knez Ivaniš Nelipčić. Bila je supruga bosanskog vlastelina velikog vojvode i hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića i bosanskog kralja Stjepana Ostoje.
Nije pobliže poznato kada je rođena Jelena, međutim smatra se kako je u vrijeme smrti njenog oca Ivana II 1377-1379. godine bila jako mlada. S obzirom na očevu smrt Jelena je djetinjstvo i djevojačke godine provela uz majku Margaretu na rodovskim posjedima u cetinskoj krajini gdje je odgajana u katoličkom duhu. Prvi podaci o Jeleni sačuvani su povodom njenog vjenčanja za Hrvoja Vukčića. Brak je sklopljen najkasnije 15. jula 1401. godine. Radilo se svakako o političkom braku koji je trebao da poveže njenog brata Ivaniša i muža Hrvoja kao i njihove rodove. Upravo se kontakti između ovih rodova mogu pratiti i jednu deceniju prije sklapanja ovog braka. Nije poznato po kojem obredu je brak sklopljen, poznato je da je Jelena bila katolkinja, međutim Hrvojevo vjersko opredijeljenje, kao i kod mnogih drugih bosanskih vlastelina, nije razjašnjeno. Ženidbom sa Jelenom Hrvoje je u miraz dobio Omiš. U vrijeme sklapanja braka Hrvoje je već imao odraslog sina Balšu. Jelena je neposredno nakon vjenčanja boravila u nekom od Hrvojevih gradova u Donjim Krajima. U periodu 1403-1413. godine najčešće je boravila u Splitu zbog činjenice što je Hrvoje imenovan za splitskog hercega. O njenom boravku u ovom mjestu, odakle joj je poticala majka gdje je brat Ivaniš imao posjede, sačuvano je nekoliko arhivskih podataka. Jelena se u ovom periodu pojavljuje kao poslovna žena, raspolaže sa većim sumama novca, posuđuje novac na kamatu splitskim vlastelinima. O Jeleninoj samostalnoj djelatnosti govori i činjenica da je posjedovala vlastiti novac koji je posuđivala i mužu Hrvoju. Kada se Hrvoje krajem 1408. godine pripremao na putovanje u Budim posudio je od supruge šest hiljada zlatnih dukata. Ovaj novac nije vratio, nego je aprila 1412. godine ustupio Jeleni svoju kuću u Dubrovniku. Jelena je boravila s Hrvojem u Budimu u proljeće 1412. godine na viteškom turniru kojeg je priredio ugarski kralj Sigismund Luksemburški. Poljski hroničar Dlugoš zabilježio je prisustvo Hrvoja, Jelene i njihove viteške pratnje. Hrvoje je umro početkom 1416. godine, a njegova smrt je otvorila pitanje Omiša. Interesovanje za ovaj grad iskazivali su bosanski kralj Ostoja, Dubrovčani, Venecijanci, Trogirani i Splićani. Jelena se uspjela postaviti kao centralna ličnost u ovom otvorenom nadmetanju, te je Omiš predala bratu Ivanišu i time riješila nastalu krizu.
Do Jelenine udaje za kralja Ostoju došlo je relativno brzo u odnosu na smrt njenog prvog muža. Već u oktobru 1416. u pismu dubrovačkih vlasti za kralja Sigismunda Jelena se spominje kao supruga kralja Ostoje, odnosno kao nova bosanska kraljica. Brak je očigledno sklopljen još u ljeto 1416. godine. Ostaje otvoreno pitanje Ostojinih ambicija sa ovim političkim brakom. Prema mišljenjima pojedinih historičara bosanski kralj je nastojao doći u posjed Omiša i Hrvojevih posjeda u Bosni, međutim nije uspio niti u jednoj od ovih potencijalnih namjera. Jelena je punu deceniju i po bila supruga najistaknutije i najsnažnije ličnosti i onovremenoj Bosni, time je vjerovatno postala poznata i čuvena na mnogim susjednim dvorovima. U ovom kontekstu barem djelimično treba posmatrati Ostojin izbor nove supruge. Svakako, sa Ostojinim razvodom od prve supruge Kujave nije mogao biti saglasan njegov stin Stjepan Ostojić. U skladu s time nije imao blagonaklon stav niti prema Jeleni. U narednim godinama Jelena je izvršavala deponovanje novca i dragocjenosti u Dubrovniku, te vodila sa dubrovačkim vlastima bitku oko kuće koju je dobila na ime duga od prvog supruga Hrvoja. Kralj Ostoja je umro u septembru 1418. godine i time je Jelena, u periodu kraćem od tri godine, po drugi put postala udovica. Vladarski prijesto preuzeo je Ostojin sin Stjepan Ostojić, čime je njegova majka Kujava ponovo ostvarila političku moć i uticaj. Iz potpuno nejasnih razloga Jelena je uprkos ovakvom raspletu događaja ostala i dalje u Bosni. Novi kralj Stjepan Ostojić krenuo je odmah po stupanju na vladarsku poziciju agresivno prema Jeleni, februara 1419. godine tražio je od Dubrovčana Hrvojevu kući i ostaje posjede za sebe. Prema dubrovačkim saznanjima jula 1419. godine Jelena je bila u zatvoru, očigledno je tamo dospjela odmah po Stjepanovom preuzimanju vlasti. Sasvim je izvjesno kako je udjela u ovim aktivnostima imala i njegova majka Kujava. Bila je to svojevrsna osveta prve Ostojine žene prema drugoj. Jelena je život skončala u zatvoru. Dubrovačke vlasti su marta 1423. godine navodile u jednom pismu kako je Jelena ubijena godina dana ranije, odnosno u proljeće 1422. godine.
Izvori i literatura:
- Ćirković Sima, Istorija srednjovekovne bosanske države, Srpska književna zadruga, Beograd 1964, 220, 240.
- Ćorović Vladimir, Historija Bosne, Srpska kraljevska akademija, Beograd 1940, 419-421.
- Gelcich József – Thallóczy Lajos, Diplomatarium relationum Reipublicae Ragusane cum Regno Hungariae, Kiadja a m. tud. akadémia tört. bizottsága, Budapest 1887, 260-262.
- Hambo Semir, „Samostalnost u poslovnoj inicijativi dvije bosanske vojvotkinje: Jelena Hranić i Jelena Nelipčić“, u: Zbornik radova Žene u srednjovjekovnoj Bosni, ur. Emir O. Filipović, Stanak-Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije, Sarajevo 2015, 220-222.
- Lovrenović Dubravko, „Da li je Jelena Nelipčić bila majka Balše Hercegovića“, Istorijski zbornik, Univerzitet „Đuro Pucar Stari Banjaluka-Institut za istoriju u Banjaluci, “God. VII, Br. 7, Banjaluka 1986, 195-198.
- Lovrenović Dubravko, Na klizištu povijesti (Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosanska) 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo 2006, 144, 169, 216-217, 228-229, 446, 450, 482, 507.
- Lovrenović Dubravko, „Jelena Nelipčić, splitska vojvotkinja i bosanska kraljica“, Radovi, Vol. 20, Filozofski fakultet Zabreb – Humanističke i društvene znanosti – Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 1987, 183-193.
- Perojević Marko, „Stjepan Ostoja (opet)“, u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., HKD Napredak, Sarajevo 1942, 427-451.
- Pucić Medo, Spomenici srbski od 1395. do 1423. to est pisma pisana od republike dubrovačke kraljevima, despotima, voivodama i knezovima Srbskiem, Bosanskiem i Primorskiem, Tom I, Beograd 1858, 177.
- Stojanović Ljubomir, Stare srpske povelje i pisma, I/1, Beograd-Sremski Karlovci 1929, 549-551.
- Šišić Ferdo, Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, Matica Hrvatska, Zagreb 1902, 235-236.
- Šišić Ferdo, „Nekoliko isprava iz početka XV stoljeća“, Starine JAZU, br. 39, Zagreb 1938, 170-171.
- Thallóczy Ljudevit, Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca 1450.-1527, Tisak kr. zemaljske tiskare, Zagreb 1916, 34.