Počitelj

Iako danas Počitelj važi za jedan od najpoznatijih starih bosanskih gradova, njegova srednjovjekovna historija slabo je poznata prvenstveno zbog oskudice izvora. Do 1463. godine i propasti bosanske države, sačuvana su samo tri spomena grada u pisanim izvorima, gdje je spomenut kao posjed Stjepana Vukčića Kosače. Prvi pisani trag je onaj u povelji napuljskog kralja Alfonsa V Aragonskog, od 19. februara 1444. godine (Posichell, Vdobranah castello con lo contato), kojom je vojvodu Stjepana uveo u vazalni odnos i stavio njegove posjede pod svoju zaštitu. Deset godina kasnije, obnovljen je ugovor između napuljskog kralja i  hercega, a u povelji koja je tom prilikom izdana u Napulju, 1. juna 1454. godine, naveden je i grad Počitelj (civitate Pozitell). Između ova dva događaja, 20. januara 1448., dakle iste godine kada je Stjepan Vukčić Kosača uzeo titulu hercega, njemački kralj Fridrih III izdao mu je povelju kojom je potvrdio njegove posjede, gdje se između ostalih spominje i Počitelj (castrum Beczitel).

Grad Počitelj sagrađen je na lijevoj obali rijeke Neretve, na vrlo nepristupačnom i stjenovitom brdu, u najzapadnijem dijelu srednjovjekovne župe Dubrave. Danas se arheološki ostaci grada Počitelja nalaze na prostoru grada Čapljine. Po svemu sudeći, podno grada nije postojalo podgrađe, tako da se varoš ovdje javlja tek sa osmanskim osvajanjem koju je posjetio i opisao čuveni putopisac Evlija Čelebija u XVII stoljeću. Ko je i kada sagradio grad ostaje nepoznato. Međutim, motivi gradnje su poprilično očigledni, posada u Počitelju trebala je da kontroliše prilaz dolini Neretve, odnosno put koji je preko ovog mjesta išao iz Gabele u Blagaj i Stolac. 

Poslije propasti Bosanskog kraljevstva 1463. godine, zahvaljujući spletu okolnosti, srazmjerno je više izvornih podataka o Počitelju u odnosu na prethodni period. Naime, ugarski kralj Matija Korvin, nakon što je Osmanlijama oduzeo dio osvojenih dijelova bosanske države i uspostavio Jajačku i Srebreničku banovinu, usmjerio je ratne napore prema moru i Dubrovniku. Tako Počitelj, koji je i ranije služio kao odbrana ulaza u donju Neretvu, postaje jedan od primarnih fokusa ugarske ratne politike. Ugraski kralj je 1465. godine, po ranijem dogovoru sa hercegom Stjepanom, u ovom gradu smjestio svoju posadu određujući kneza Pavla za zapovjednika i tako na sebe preuzeo odbranu hercegove zemlje. U aktivnosti opskrbe i dodatnog utvrđivanja počiteljske tvrđave uključeni su i Dubrovčani na čelu sa Paskojem Miličevićem, čiji su graditelji u blizini grada sagradili i drveni most preko Neretve za potrebe vojske, a pored toga redovno su slali pomoć u oružju, novcu, ekserima, daskama, životnim namirnicama i sl. Pomoć Dubrovnika stizala je na lični zahtjev ugarskog kralja Matije Korvina što se jasno vidi iz njegovog pisma, od 27. decembra 1466. godine, upućenog dubrovačkoj vladi gdje se traži isporuka, prije svega, životnih namirnica za posadu u Počitelju (castrum Pochythel). Dvije godine kasnije, 6. februara 1468. godine, kralj obavještava Dubrovčane da je primio od njih 200 zlatnih forinti za izdržavanje počiteljske posade (castri nostri Pochitel). Uz Dubrovčane odbranu Počitelja financirao je i herceg Vlatko Kosača.

Godina 1469. bila je posebno teška za branioce Počitelja, pa je morao reagovati i vojvoda Ivaniš Vlatković, pred čijm trupama se povukao osmanski napadač. Dvije godine kasnije, osmanski udar na grad dobio je još veći intenzitet i branioci su zatražili pomoć od Dubrovnika. Dubrovačka vlada odgovorila je pozitivno, ali od ove pomoći nije bilo neke koristi jer 20. septembra 1471. godine u Dubrovnik stiže vijest da je Hamza-beg zauzeo Počitelj. Dubrovčani su tom prilikom izaslanika Hamzabega, u znak čestitke, darovali tekstilom u vrijednosti od 40 perpera. Sa osvajanjem Počitelja, Osmanlije su ojačale svoje pozicije istočno od Neretve i omogućili sebi lakše vođenje vojnih operacija na zapadu. S druge strane, Ugrima nije preostalo ništa drugo nego da se povuku u Koš.

U svom razvoju grad Počitelj prošao je kroz tri faze: srednjovjekovnu, ranu tursku i kasnotursku. Iz srednjovjekovne faze, koja traje od postanka grada do 1471. godine, ostali su sačuvani skromni ostaci, donji dio glavne kule, mala kula četvrtastog oblika smještena lijevo od ulaza i dio zapadnog zida gdje se južnije nalazi cisterna u tvrđavi. U ranoj turskoj fazi počiteljska utvrda zadržala je svoj srednjovjekovni izgled, bez većih izmjena. U posljednjoj fazi, krajem XVII stoljeća uslijed mletačke opasnosti, glavna kula dodatno se utvrđuje i tako dobija formu koja je i danas vidljiva. Podno Počitelja razvila se i orijentalna varoš, sa elementima mediteranskog tipa gradnje, koja svoj vrhunac doživljava u XVIII stoljeću da bi kroz naredna stoljeća doživjela totalno zamiranje. Pa ipak, u drugoj polovini XX stoljeća grad je ponovno oživio, doduše na jedan drugi način vođen privredno-turističkim i kulturno-historijskim razlozima. 

Bibliografija:

  • Atanasovski, Veljan: Pad Hercegovine, Narodna knjiga-Istorijski institut u Beogradu, Beograd, 1979.
  • Čelebi, Evlija: Putopis. Odlomci o jugoslavenskim zemljama, (prev. Hazim Šabanović), Svjetlost, Sarajevo, 1967.
  • Čelić, Džemal: „Počitelj na Neretvi. Urbanističko-arhitektonska studija s osvrtom na problematiku održavanja“, Naše starine 7, Sarajevo, 1960, 5-49.
  • Ćirković, Sima: Herceg Stefan Vukčič-Kosača i njegovo doba, SANU (Posebna izdanja 376, Odeljenje društvenih nauka 48), Beograd, 1964.
  • Detelić, Mirjana: Epski gradovi: leksikon, Balkanološki institut SANU (Posebna izdanja 84), Beograd, 2007.
  • Dinić, Mihailo: „Zemlje Hercega Svetog Save“, Glas SKA 182, Beograd, 1940, 151-257.
  • Gelcich, József – Thallóczy, Lajos: Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum regno Hungariae, Magyar Tudományos Akadémia, Budapest, 1887.
  • Jireček, Konstantin: „Trgovački putevi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku“ u: Zbornik Konstantina Jirečeka, I, (ur. Mihailo Dinić), SAN (Posebna izdanja 326, Odeljenje društvenih nauka n.s. 33), Beograd, 1959, 205-314.
  • Kovačević Kojić, Desanka: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978.
  • Kreševljaković, Hamdija: „Počitelj na Neretvi“, (preštampano iz kalendara Narodne uzdanice), Sarajevo, 1933.
  • Kreševljaković, Hamdija – Kapidžić, Hamdija: „Stari hercegovački gradovi“, Naše starine 2,  Sarajevo, 1954, 9-22.
  • Mišić, Siniša: Humska zemlja u srednjem veku, DBR International Publishing, Beograd, 1996.
  • Mišić, Siniša: „Počitelj“ u: Leksikon gradova i trgova srednjovekovnih srpskih zemalja: prema pisanim izvorima (ur. Siniša Mišić), Zavod za udžbenike, Beograd, 2010, 216.
  • Redžić, Husref: Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2009.
  • Thallóczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens in mittelalter, Duncker&Humblot, München-Leipzig, 1914.
  • Tošić, Đuro: Trg Drijeva u srednjem vijeku, Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
  • Vego, Marko: Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svjetlost, Sarajevo, 1957.