Privredni razvoj srednjovjekovne Bosne tekao je karakterističnom putanjom. Iako je bosanska država uspostavljena najkasnije u X stoljeću, i u tom periodu razvijane državne institucije, širen prvobitni državni teritorij te bosanski vladari postizali trgovačke ugovore, ipak je tek u XIV stoljeću došlo do snažnijeg ekonomskog razvoja. Do tog perioda najznačajnija grane bile su zemljoradnja i stočarstvo, te razmjena dobara nižeg stepena. Jačanje privrede je svakako jedan od najznačajnijih procesa koji su započeti od sredine XIV stoljeća da bi svoju najzreliju fazu doživjeli u prvoj polovini XV stoljeća u vrijeme kada je i država doživjela najviši politički ustroj. Početna etapa razvoja bosanske privrede i povećane urbanizacije hronološki je vezana za vladavinu bana Stjepana II, otvaranje bogatih bosanskih rudnika, te pojavu rudara Sasa koji su unaprijedili pronalaženje, eksploataciju i preradu ruda. Stabilne političke prilike u državi nastavljene i za vrijeme vladavine Tvrtka I (ban 1353-1377; kralj 1377-1391) omogućile su dodatni ekonomski razvoj. Najveća eksploatacije rudnika i izvoz bosanskih ruda zabilježen je od sredine XIV do sredine XV stoljeća. Povećanje eksploatacije bosanskih rudnika u direktnoj je vezi sa opadanjem proizvodnje evropskih rudnika i sve većom potražnjom ruda od kojih se ponajviše izdvajalo srebro i olovo. Izvoz skuplje robe kao što je ruda omogućavao je bosanskoj vlasteli uvoz profinjenijih i kvalitetnijih proizvoda koji su bili sastavnim dijelom životnog stila evropskih vladarskih dvorova. Od rudarskih centara koji su aktivni od ovog perioda izdvajaju se u centralnoj Bosni Fojnica, Kreševo, Ostružnica, Deževica, Dusina, zatim Olovo i Kamenica u kojima su bila bogata nalazišta bakra, dok je najvažniji rudarski centar bila Srebrenica u Podrinju sa velikim nalazištima srebrene rude.  Zbog povezanosti rudarstva i trgovine bosanski rudnici su istovremeno bili i trgovački centri. 

U daljnjoj liniji ekonomskog razvoja iznimno je bitan faktor povećan broj poslovnih ljudi iz Dubrovnika od kojih se izdvajaju zakupci rudnika, trgovci na veliko kroz prizmu kreditne trgovine, trgovci koji su obrtali manje količine robe, te zanatlije. Povećanje obima trgovine u Bosni omogućava i domaćim trgovcima da se uključe u ovu privrednu djelatnost, a početkom vladavine bana Stjepana II uveden je sistem carina na promet koji je iznosio jednu desetinu vrijednosti robe. Istovremeno se prati i ulazak Vlaha u privredni sistem u Bosni koji se od ovog perioda javljaju kao prevoznici robe. Najznačajniji izvozni artikl u ovo vrijeme bio je svakako srebro koje je preko Dubrovnika a zatim Venecije završavalo najčešće u Zapadnoj Evropi, dok su najviše uvoženi so i tkanine. Život dubrovačkih trgovaca i zanatlija u Bosni odvijao se unutar kolonija koje su osnivali u većim centrima od kojih se izdvajaju kolonije formirane u Srebrenici, Visokom, Zvorniku, Fojnici, Foči.  Povećana poslovna aktivnost, najprije rudarstvo, trgovina i zanatstvo, uzrokovalo je organizaciju većeg broja trgova na kojima se obavljala trgovina raznovrsnim artiklima, te pojavu gradskih naselja u kojima su se nastanili i djelovali trgovci, zanatlije i drugi poslovni ljudi. Određen broj gradskih naselja razvijen je u neposrednoj blizini rudnika, međutim bilo je i onih gradskih naselja koji su se razvili kao pogodna geografska mjesta za trgovanje, kao stanica za karavane ili su se razvili kao podgrađa značajnijih utvrda. Ovi gradovi postaju važni centri privrednog života poput Zvornika, Foče, Prače, Goražda, Cernice, Pljevalja, Podvisokog, Podkreševa, Podvišegrada.

Izvori i literatura:

  • Dinić Mihailo, „Dubrovačka srednjovekovna karavanska trgovina“, u: Srpske zemlje u srednjem veku, ur. Sima Ćirković, Srpska književna zadruga, Beograd 1978, 305-330.
  • Dinić Mihailo, Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i Bosni, I dio, Srpska akademija nauka, Beograd 1955, 1-92. 
  • Jireček Konstantin, „Trgovački putevi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku“, u: Zbornik Konstantina Jirečeka I, ur. Mihailo Dinić, Srpska akademija nauka, Beograd 1959, 254-271.
  • Kovačević-Kojić Desanka, „Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka“, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine, god. XVIII, Sarajevo 1969, 257-263.
  • Kovačević-Kojić Desanka, „O rudarskoj proizvodnji u srednjovjekovnoj Bosni“, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine, god. XXXIV, Sarajevo 1983, 113-122. 
  • Kovačević-Kojić Desanka, „Privredni razvoj srednjovjekovne bosanske države“, u: Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine I: Društvo i privreda srednjovjekovne bosanske države, 145-182.
  • Kovačević-Kojić Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Veselin Masleša, Sarajevo 1978, 29-131.
  • Kovačević Desanka, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1961, 9-88.