Vukoslav Hrvatinić

Vukoslav Hrvatinić (druga polovina XIII stoljeća – najkasnije 1343.) je bio sin kneza Hrvatina Stjepanića i brat Pavla i Vukca Hrvatinića. U poveljama napuljskog kralja Karla II i knezova Bribirskih, izdanih knezu Hrvatinu Stjepaniću u vremenskom rasponu od 1299. do 1305. godine, spomenuti su, doduše ne imenom, i ostali članovi njegovog roda, što se svakako odnosi i na Vukoslava. U historijskim izvorima prvi put se imenom spominje u vlastitoj povelji koja je izdana u Sanici 1315. godine gdje se oslovljava kao „knez Vukoslav“. Ovom poveljom izmirio je izvjesnog Vuka sina Obradova sa ostalim članovima njegovog plemena. Deset godina kasnije, 25. maja 1325. u Ključu, knez Vukoslav izdao je jednu povelju kojom je nezakonitog sina izvjesnog Jurja proglasio slobodnim, što ujedno predstavlja prvi spomen grada Ključa u historijskim izvorima. Iz spomenutih povelja ne može se iščitati ko su bili vrhovni gospodari Vukoslava Hrvatinića, ali je posve sigurno da su do 1322. to bili Bribirci nakon čega njihovu ulogu preuzimaju Babonići čiju je vrhovnu vlast priznavao vjerovatno do 1326. godine.

Oko 1326. godine knez Vukoslav Hrvatinić, dobro procjenujući novonastale prilike u okruženju, stavio se pod vrhovnu vlast bosanskog bana Stjepana Kotromanića. Naime, moć Bribiraca slomljena je u bici kod Bliske 1322., dok je 1326/27. godine ugarski kralj Karlo Robert ugušio pobunu Babonića, pa je prelazak na bosansku stranu bio sasvim razumljiv potez. Zbog toga mu je bosanski ban izdao dvije povelje koje se obično smještaju u 1326. i 1329. godinu. Prva povelja koju je ban zajedno sa bratom Vladislavom izdao bila je nagrada Vukoslavu zbog napuštanja Mladena II Šubića i Babonića i priznavanja bana Stjepana za novog gospodara pri čemu su mu u baštinu darovane župe Banica i Vrbanja sa gradovima Ključem i Kotorom. Na darovanim posjedima knez Vukoslav dobio je upravni, financijski i vjerovatno sudski imunitet, dok se od njega zauzvrat zahtijevala prvenstveno vojna služba. I dok je prva povelja bila nagrada knezu za „vjernu službu“ koja je prije svega podrazumijevala stavljanje pod vlast bosanskog bana, druga povelja predstavlja davanje „vjere gospodske“ svom vazalu gdje se kao jamci javljaju najviši predstavnici Crkve bosanske, što jasno svjedoči o njenoj institucionalnoj izgrađenosti u ovom razdoblju. Razloge pojavljivanja predstavnika Crkve bosanske u ovoj povelji treba tražiti u vjerskoj orijentaciji kneza Vukoslava koji je očigledno bio sljedbenik njenog učenja. 

U domaćim izvorima knez Vukoslav Hrvatinić spominje se još samo dva puta, prvi put u povelji bana Stjepana koju je zajedno sa majkom banicom Elizabetom izdao njegovom bratu Vukcu, koja se obično datira poslije 1329. godine, i po drugi put u povelji bana Tvrtka od 1353/1354. godine izdane njegovom sinu Vlatku Vukoslaviću, kada je zasigurno već bio mrtav. Naime, njegova supruga Jelena, kćerka krbavskog kneza Kurjaka, došla je 16. aprila 1343. u samostan u Šibeniku da bi 1350. godine prešla u samostan sv. Nikole u Zadru.

Knez Vukoslav prvobitno je držao najvjerovatnije župu Lušci, a potom pošto je priznao vlast bana Stjepana Kotromanića potvrđene su mu u baštinu još dvije župe Banica i Vrbanja koje su poslije njegove smrti isključivo mogle da pripadnu njegovim potomcima. Pored toga, poznato je da je knez Vukoslav imao vlast nad Glamočom s obzirom da je tu 1341. godine spomenut njegov čovjek. Pouzdano se zna da je iza sebe ostavio tri sina Vlatka, Vuka i Pavla od kojih je najstariji sin Vlatko ostavio najviše traga na bosanskoj političkoj sceni XIV stoljeća. 

Bibliografija:

  • Ančić, Mladen: Putanja klatna; Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV stoljeću, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru – Ziral, Zadar-Mostar, 1997.  
  • Ćošković, Pejo: „Hrvatinići (Horvatići, Stipančić Hrvatinić, Stipanići, Stjepanići), (velikaški rod)“ u: Hrvatski biografski leksikon, V (Gn-H), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002, 725-739.
  • Dedić, Enes: „Sanica u srednjem vijeku“, Godišnjak BZK Preporod 14, Sarajevo, 2014, 353-362.
  • Klaić, Nada: Srednjovjekovna Bosna. Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377.g.), Eminex, Zagreb, 1994.
  • Isailović, Neven: „Povelja kneza Vukoslava Hrvatinića kojom daje slobodu sinu Jurja Hranićevog i Marice“, Građa o prošlosti Bosne 10, Banja Luka, 2017, 69-89.
  • Isailović, Neven: „Povelja kneza Vukoslava Hrvatinića kojom se utvrđuje izmirenje Vuka, sina Obrada, i njegovih srodnika iz Sanice“, Građa o prošlosti Bosne 11, Banja Luka, 2018, 9-29.
  • Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002. 
  • Mrgić, Jelena: „Povelja bosanskog bana Stjepana II Kotromanića kojom knezu Vukoslavu Hrvatiniću daje župe Banjicu i Vrbanju sa gradovima“, Građa o prošlosti Bosne 1, Banja Luka, 2008, 11-22.
  • Perojević, Marko: „Stjepan II Kotromanić“ u: Povijest Bosne i Hercegovine; od najstarijih vremena do godine 1463., HKD Napredak, Sarajevo, 1998, 250-285.
  • Smičiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, VIII, JAZU, Zagreb, 1910.
  • Smičiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, IX, JAZU, Zagreb, 1911.
  • Sulejmanagić, Amer: „Novac Hrvoja Vukčića Hrvatinića“, Numizmatičke Vijesti 54/65, Zagreb, 2012, 54-85.  
  • Šišić, Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, MH, Zagreb, 1902.
  • Thallόczy, Ljudevit: „Istraživanje o postanku bosanske banovine sa naročitim obzirom na povelje kӧrmendskog arkiva“, Glasnik Zemaljskog muzeja 18, Sarajevo, 1906, 401-444.
  • Thallóczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens in mittelalter, Duncker&Humblot, München-Leipzig, 1914.

Mađarski nacionalni arhiv u Budimpešti (Magyar Nemzeti Levéltár Országos Levéltára) u tzv. Predmohačkoj zbirci (Mohács Előtti Gyűjtemény) signatura Diplomatikai Levéltár (DL) 66496.
Izvor signature: Isailović, Neven: „Povelja kneza Vukoslava Hrvatinića kojom se utvrđuje izmirenje
Vuka, sina Obrada, i njegovih srodnika iz Sanice“, Građa o prošlosti Bosne 11, Banja Luka, 2018, str.15.

Mađarski nacionalni arhiv u Budimpešti (Magyar Nemzeti Levéltár Országos Levéltára) u tzv. Predmohačkoj zbirci (Mohács Előtti Gyűjtemény) signatura Diplomatikai Levéltár (DL) 66502.
Izvor signature: Isailović, Neven: „Povelja kneza Vukoslava Hrvatinića kojom daje slobodu sinu Jurja Hranićevog i Marice“, Građa o prošlosti Bosne 10, Banja Luka, 2017, str. 75.