Ban Borić

Prvi imenom poznati bosanski ban koji se pojavljuje u diplomatičkom materijalu, čiju je vladavinu moguće u najgrubljim crtama uokviriti, te koji je ujedno označio jedan novi period u bosanskoj medievalnoj prošlosti bio je ban Borić (1153-1163). Izvorne podatke Boriću historiografija je crpila iz spisa Jovana Kinama, višeg činovnika u administraciji bizantskih careva Manuela Komnena (1143-1180) i Andronika I (1183-1185). Djelo je nastalo u periodu od 1180. do 1183. a opisuje hronološko razdoblje od 1118-1176. godine. Bizantski pisac navodi kako je ban Borić, egzarh dalmatinske zemlje Bosne, učestvovao u ratu protiv Bizanta na strani ugarskog kralja koji se odvijao oko Braničeva. U spisu je navedeno kako je bizantski car uvidio da se Borić, koji se našao među saveznicima ugarskog vladara, vraća u svoju zemlju, odabrao najhrabriji dio svoje vojske i poslao ga da se bori protiv Borića. Ovom vojskom komandovao je carev hartularije Vasilije, međutim ta je vojska greškom napala ugarske odrede i bila poražena. Radilo se o sukobu bizantskog cara Manojla I (1143-1180) i ugarskog kralja Gejze II (1130-1162) 1154. godine u kojem se bosanski ban Borić pojavljuje u ulozi ugarskog saveznika. Njegov položaj i odnos prema ugarskoj kruni u ovo vrijeme nije do krajnjih linija jasan – u opticaju su teze o vazalstvu i savezništvu. Bizantski pisac se u još jednom trenutku dotiče vrlo općeg opisa bosanske države tog vremena. Kinam opisujući pohod cara Manojla protiv Raške 1150. godine navodi kako se kretao prema rijeci Drini koja odvaja Bosnu od ostale Srbije, te da Bosna nije potčinjena arhižupanu Srba nego narod u njoj ima poseban način života i upravljanja. Ovaj podatak u suštini ukazuje na raniji vazalski status bosanske države i njenih vladara prema srpskim vladarima, što je i demonstrirano u starijim izvorima.

Sačuvana je i povelja bana Borića datirana 1158/1159. godine kojom se lokrumskim benediktincima daju posjedi na Mljetu, međutim historiografija je ustanovila kako se radi o falsificiranoj povelji, te su samim tim i podaci koje pruža ovaj dokument u krajnjoj liniji nepouzdani i diskutabilni. Naredni podaci o banu Boriću potiču iz 1163. godine kada je u svojstvu svjedoka naveden na povelji ugarskog kralja Stefana IV (1163). Na vladavinu bana Borića iz vremena kralja Stefana IV ukazuje i dokument ugarskog kralja Andrije II (1205-1235) iz 1209. godine. U tom dokumentu navedeno je kako je ban Borić uz dozvolu kralja Stefana IV za spas svoje duše poklonio templarima selo Esdel (Zdelja) u Slavoniji, a darovanje je potvrdio i kralj Bela III (1172-1196). O banu Boriću pišu ranije spomenuti hroničari Orbini, Lukarević, te Junije Rastić u djelu Cronicha Ragusina. Njegovi navodi o sukobu Borića i Dubrovnika u historiografiji nisu prihvaćeni kao vjerodostojni. Dubrovački hroničar također navodi podatak da je Borić došao u sukob sa Dubrovčanima nakon što je prethodno zagospodario Zahumljem, a njihov sukob započeo je zbog spora bosanskog biskupa i dubrovačkog nadbiskupa. Orbini prvi obračun smješta precizno u septembra 1154. godine, a drugi u narednu godinu koji je rezultirao porazom bosanskog bana kod Trebinja. S druge strane prema pisanju Rastića do sukoba je došlo 1159/1160. godine. Historiografija je saglasna kako je nakon spomena iz 1163. godine ban Borić vjerovatno ubrzo i umro.

Vladavina bana Borića prijelomni je period bosanske historije od kojeg je moguće pratiti vjerodostojne podatke o bosanskim vladarima. Za njegove vladavine bosanski državni teritorij je proširen u odnosu na ranije spomene Bosne. Ako izuzmemo podatke o Borićevoj vlasti u Zahumlju o kojem piše falsificirana povelja mljetskih benediktinaca i hroničar Orbini, Kinamovi i Dukljaninovi navodi o bosanskoj granici na Drini ukazuju na širenje vlasti bosanskog vladara. Borićeva vladavina se odvijala između snažnih susjeda Bizanta i Ugarske, raspolagao je sa respektabilnom vojnom moći, a država je ostvarila značajniju međunarodnu ulogu.

Bibliografija

  • Babić Boris, „Vizantijski i postvizantijski izvori o prostoru i položaju srednjovjekovne Bosne“, Zbornik radova Vizantološkog instituta br. XLVIII, Beograd 2011 .
  • Babić Boris, Vizantija i Bosna, Univerzitet u Banjoj Luci-Filozofski fakultet Banja Luka, Banja Luka 2016.
  • Ćirković Sima, Istorija srednjovekovne bosanske države, Srpska književna zadruga, Beograd 1964.
  • Ćorović Vladimir, Historija Bosne, Srpska kraljevska akademija, Beograd 1940.
  • Karbić Marija, Plemićki rod Borića bana, Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod 2013.
  •  Karbić Marija, „Posjedi plemićkog roda Borića bana do sredine XIV. stoljeća“, Scrinia Slavonica, br. 5, 2005.
  • Lvccari Giacomo di Petro, Copioso Ristretto de gli Annali di Ravsa, Venetia 1605.
  • Nada Klaić, Srednjovjekovna Bosna. Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377.g.), Eminex, Zagreb 1989.
  • Nedeljković Branislav, „Postojbina prvog bosanskog bana Boriča“, Istoriski časopis, knj. IX-X, Beograd 1959.
  • Orbin Mavro, Kraljevstvo Slovena, prev: Z. Šundrica, Srpska kraljevska zadruga, Beograd, 1968.
  • Ostrogorski Georgije i Barišić Franjo, Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Tom IV, Vizantološki institut SANU, Beograd 1971.
  • Perojević Marko, „Ban Borić i ban Kulin“ u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, Hrvatsko katoličko društvo Napredak, Sarajevo, 1942.
  • Restius, Chronica Ragusina Junii Restii item Joanis Gundulae, Academia scientiarum et artium slavorum meridionalium, Zagrabiae, 1893.
  • Smičiklas Tadija, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. III (1201-1235), Academia scientiarum et artium slavorum meridionalium auxilio regiminis Croat., Dalm. et Slav., Zagrabiae1905)
  • Tkalčić Johannes, Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis, Velocibus typis Caroli Albrecth, Zagrabiae 1873.
  • Vjekoslav Klaić, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882.
  • Vladimir Ćorović, „Ban Borić i njegovi potomci“, Glas Srpske kraljevske akademije, br. CLXXXII, Beograd 1940.
  • Živković Tibor, Portreti srpskih vladara (IX-XII vek), Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Beograd, Beograd 2006.