Hrvatin Stjepanić (XIII stoljeće – najkasnije 1315.) je bio sin kneza Stjepana. Imao je sinove Vukoslava, Pavla i Vukca. Riječ je o vlastelinu po kojem vlasteoski rod Hrvatinića nosi ime. Prvi podaci o njemu potiču iz povelje napuljskog kralja Karla II izdate 14. juna 1299. u Napulju, kojom mu je potvrdio posjede u Donjim Krajima. Bila je to nagrada knezu Hrvatinu zbog podrške napuljskoj strani u borbi za ugarsko prijestolje u koju se upleo zajedno sa svojim rođacima Šubićima Bribirskim. Zbog toga je ugarski kralj Andrija III u znak osvete opustošio njegove posjede.
Pojava kneza Hrvatina na historijskoj pozornici odigrala se u vrijeme kada su knezovi Bribirski ovladali dobrim dijelom Bosne na štetu bana Stjepana Kotromana, pa se Pavao Bribirski u povelji od 7. aprila 1299. godine oslovljava kao „ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar Bosne“. Tako knez Hrvatin nastupa kao vazal Bribiraca i slijedeći njihovu politiku daje podršku napuljskoj dinastiji u borbi za ugarsku krunu. Stoga mu ban Pavle izdaje povelju, 2. februara 1301. godine, kojom mu je zagarantirao sigurnost zauzvrat tražeći vjerno služenje. Dobri odnosi između kneza Hrvatina i knezova Bribirskih nisu potrajali jer je ubrzo došlo do otvorenog sukoba gdje se Pavlov brat knez Mladen obrušio na njegove posjede. Razloge sukoba vjerovatno treba tražiti u promjeni političkog kursa kneza Hrvatina koji je počeo podržavati protivnike svojih gospodara, mada je starija historiografija ovaj obračun posmatrala kao vjerski rat koji je imao za cilj da uništi heretike u Bosni među kojima je bio i Hrvatin sa članovima svog roda. Do izmirenja među zaraćenim stranama došlo je 1304. godine kada su Bribirci poveljom garantirali Hrvatinu, njegovoj braći i potomcima sigurnost i zaštitu posjeda. Godinu kasnije izdana je još jedna povelja sličnog sadržaja koja ujedno predstavlja i posljednje svjedočanstvo o djelovanju kneza Hrvatina s obzirom da je u povelji od 1315. oslovljen kao pokojnik, pa bi tako između ova momenta trebalo tražiti godinu njegove smrti. Pored spomenutih povelja, poznat je još jedan pisani trag o knezu Hrvatinu. Naime, u Osretku kod Kulaša pronađen je kameni natpis sačuvan u fragmentu koji svjedoči kako je knez imao svog pisara – dijaka („se pisa dijak kneza Hrvatina“).
Posjedi kneza Hrvatina nisu pobliže poznati, pouzdano se zna da je gospodario župom Banicom sa gradom Ključom po kojem ga ban Stjepan Kotromanić u povelji izdanoj njegovom sinu Vukoslavu Hrvatiniću naziva „Ključkim“. Nadalje, vjeruje se da je matična teritorija Hrvatinića kojom su prvobitno gospodarili bila župa Lušci, smještena oko izvora rijeke Sane, pa bi se onda i ona mogla uzeti kao jedan od posjeda kneza Hrvatina
Bibliografija:
- Brković, Milko: „Tri povelje knezova Bribirskih izdane bosanskom knezu Hrvatinu Stjepaniću“, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 32, Zadar, 1990, 139-154.
- Ćošković, Pejo: „Hrvatinići“, Hrvatski biografski leksikon,
- https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=89 (16.05.2022.).
- Isailović, Neven: „Povelja bana Pavla Šubića i njegovih sinova knezu Hrvatinu Stjepaniću“, Građa o prošlosti Bosne 3, Banja Luka, 2010, 11-27.
- Klaić, Vjekoslav: Bribirski knezovi: od plemena Šubić do god. 1347., Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1897.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002.
- Perojević, Marko: „Šubići gospodari Bosne“ u: Povijest Bosne i Hercegovine; od najstarijih vremena do godine 1463., HKD Napredak, Sarajevo, 1998, 239-249.
- Rački, Franjo: „Rukopisi tičući se južno-slovinske povjesti u arkivih srednje i dolnje Italije“, Rad JAZU 18, Zagreb, 1872, 205-258.
- Smičiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, VII, JAZU, Zagreb, 1909.
- Smičiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, VIII, JAZU, Zagreb, 1915.
- Sulejmanagić, Amer: „Novac Hrvoja Vukčića Hrvatinića“, Numizmatičke Vijesti 54/65, Zagreb, 2012, 54-85.
- Thallόczy, Ljudevit: „Istraživanje o postanku bosanske banovine sa naročitim obzirom na povelje kӧrmendskog arkiva“, Glasnik Zemaljskog muzeja 18, Sarajevo, 1906, 401-444.
- Vego, Marko: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, IV, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1970.
Mađarski državni arhiv (Magyar Országos Levéltár) DL 99882 Stara signatura: Acta Antiqua, MISC 5 6 111
Izvor signature: Isailović, Neven: „Povelja bana Pavla Šubića i njegovih sinova knezu Hrvatinu Stjepaniću“, Građa o prošlosti Bosne 3, Banja Luka, 2010, str. 12.