Resa (XIV st. – poslije 1393.) je kćerka vojvode Vukca Hrvatinića i sestra čuvenog bosanskog magnata Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Pored Rese, vojvoda Vukac je imao još dvije kćerke, Vučicu i još jednu nepoznatog imena. U historijskim izvorima Resu susrećemo samo jednom i to 1393. godine kao suprugu tepčije Batala Šantića. Naime, u evanđelju tepčije Batala, koje je po svom naručiocu nazvano Batalovo evanđelje, zapisano je kako je bio oženjen Resom, kćerkom vojvode Vukca, čija su braća bili „vojvoda bosanski“, „knez bosanski“ i „ban hrvatski“. „Vojvoda bosanski“ je svakako Hrvoje Vukčić Hrvatinić, „knez bosanski“ bi po svemu sudeći trebao biti Dragiša Vukčić, dok „ban hrvatski“ nije niko drugi do Vuk Vukčić. Ime četvrtog sina vojvode Vukca, Voislava, nije slučajno izostavljeno, vjerovatno je umro prije toga. Kao suprug Rese, Batalo Šantić dobio je u miraz župu Sanu, prethodno državši župu Lašvu sa gradom Toričanom.
Godine 1396. sanski župan bio je Vukac koji je te godine u gradu Kozari u ime Hrvoja Vukčića Hrvatinića izdao Dubrovčanima povelju kojom je zagarantirao sigurnost njihovim trgovcima. Spomenuti Vukac bio je, zapravo, Vuk, sin Miloša Družića iz Guče Gore u Lašvi, dakle bio je čovjek od povjerenja tepčije Batala koji je preko njega upravljao župom Sanom. Batalo Šantić posljednji put se spominje u povelji kralja Ostoje od 8. decembra 1400. godine, pa se obično uzima da je umro koju godinu kasnije. Ako je nadživjela svog supruga, Resa je u tom slučaju imala pravo da joj se vrati župa Sana koju je donijela u miraz. Iz braka sa Batalom Šantićem Resa je rodila tri sina, Vuka, Stjepana i Ostoju koji su po očevoj tituli nosili prezime Tepčić.
Bibliografija:
- Ćošković, Pejo: „Hrvatinići (Horvatići, Stipančić Hrvatinić, Stipanići, Stjepanići), (velikaški rod)“ u: Hrvatski biografski leksikon, V (Gn-H), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002, 725-739.
- Kliko, Amir: „Lašvanska vlastela Šantići“, u: Spomenica akademika Marka Šunjića (1927-1998), (ur. Dubravko Lovrenović), Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2010, 257-284.
- Miklosich, Franz: Monumenta serbica historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Apud Guilelmum Braumüller, Wiennae, 1858.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002.
- Stojanović, Ljubomir: „Jedan prilog k poznavanju bosanskijeh bogumila“, Starine 18, Zagreb, 1886, 230-232.
- Thallóczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens in mittelalter, Duncker&Humblot, München-Leipzig, 1914.
- Truhelka, Ćiro: „Grobnica bosanskog tepčije Batala, obretena kod Gornjeg Turbeta (kotar Travnik)“, Glasnik Zemaljskog muzeja 3-4/17, Sarajevo, 1915, 365-374.