Grgur Pavlović (prije 1351. – najranije 1360.) je stariji sin kneza Pavla Hrvatinića i unuk kneza Hrvatina Stjepanića. Pored Grgura knez Pavle imao je još jednog sina, Vladislava Pavlovića. Na bosanskoj političkoj sceni kneza Grgura Pavlovića prvi put susrećemo u povelji bana Stjepana II Kotromanića koju je izdao Pavlu i Vuku, sinovima kneza Vukoslava Hrvatinića, 1351. godine, gdje je nastupao ispred Pavlovića u razgraničenju posjeda sa svojim rođacima Vukoslavićima koje je predstavljao knez Vlatko. Tom prilikom Pavlovićima je pripala župa Zemljanik koju je od prije držao njihov otac knez Pavle, dok su Vukoslavići dobili župu Banicu koju su kao i Pavlovići baštinili od svoga oca, kneza Vukoslava. Prema tome, ovdje se radillo o formalnom sankcionisanju već postojećeg stanja na terenu budući da su obje porodice već posjedovale spomenute župe.
Knez Grgur Pavlović zajedno sa svojim bratom Vladislavom najpoznatiji je po jednoj vrlo upečatljivoj epizodi sa početka vladavine mladog bana Tvrka. Naime, braća Pavlovići odlučili su da se stave pod vlast ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca i tako su počinili nevjeru prema bosanskom banu čiju su vrhovnu vlast do tad priznavali. Tom prilikom ustupili su ugarskom kralju grad Greben u zamjenu za posjed Dobra Kuća u Slavoniji. U povelji iz 1357. godine, kojom je ugarski kralj braću Pavloviće stavio pod svoju zaštitu i time dokinuo vlast bana Tvrtka nad njima, spomenuti su kao „nobili od Grebena“. Ugarska vlast nad Grebenom potrajala je narednih nekoliko decenija što se može pratiti u ugarskim dokumentima iz druge polovine XIV stoljeća. Pored Pavlovića, ugarskom kralju je prišao i Grgur Stjepanić, gospodar Glamoča, o kome se ništa pouzdano ne zna s obzirom da je sačuvan samo jedan pisani trag o njemu u historijskim izvorima. Prepostavke idu u smjeru da je bio jedan od Hrvatinića, odnosno da je bio sin Stjepana, nepoznatog brata kneza Hrvatina.
Nakon stupanja na ugarsko tlo, knez Grgur Pavlović je već 1358. godine donio ispravu pred Kaptol u Pečuhu o razgraničenju svojih posjeda. Dvije godine kasnije, 1360., nalazimo podatak kako su mu kraljevi podanici nanijeli veliku štetu što ujedno predstavlja i posljednje svjedočanstvo o njemu. Pretpostavka po kojoj je imao sina Pavla nema bilo kakvo uporište u izvornoj građi.
Bibliografija:
- Ančić, Mladen: Putanja klatna; Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV stoljeću, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru – Ziral, Zadar-Mostar, 1997.
- Ćirković, Sima: Istorija srednjovekovne bosanske države, SKZ, Beograd, 1964.
- Ćirković, Sima: „'Verna služba’ i ‘vjera gospodska’. Veze lične zavisnosti u bosanskoj državi“ u: Rabotnici, vojnici, duhovnici; Društva srednjovekovnog Balkana, Equilibrium, Beograd, 1997, 318-335.
- Ćošković, Pejo: „Hrvatinići (Horvatići, Stipančić Hrvatinić, Stipanići, Stjepanići), (velikaški rod)“ u: Hrvatski biografski leksikon, V (Gn-H), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002, 725-739.
- Engel, Pál: „Neki problemi bosansko-ugarskih odnosa“, Zbornik odsjeka za povijesne i društvene znanosti HAZU 16, Zagreb, 1998, 57-72.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: „Povelja bana Stjepana II Kotromanića knezu Vuku i Pavlu Vukoslaviću“, Stari srpski arhiv 1, Laktaši, 2002, 79-92.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002.
- Smičiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatie, Dalmatiae et Slavoniae, XII, JAZU, Zagreb, 1914.
- Šišić, Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, MH, Zagreb, 1902.
- Thallόczy, Ljudevit: „Istraživanje o postanku bosanske banovine sa naročitim obzirom na povelje kӧrmendskog arkiva“, Glasnik Zemaljskog muzeja 18, Sarajevo, 1906, 401-444.
- Thallóczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens in mittelalter, Duncker&Humblot, München-Leipzig, 1914.
- Wenzel, Gusztáv: Magyar Diplomacziai Emlékek az Anjou Korbòl (Acta extera), II, Magyar Tudományos Akadémia, 1875.
Mađarski državni arhiv, signatura: DL 100071.
Izvor signature: Engel, Pál: „Neki problemi bosansko-ugarskih odnosa“, Zbornik odsjeka za povijesne i društvene znanosti HAZU 16, Zagreb, 1998, str. 63, napomena 30.