Ivaniš Dragišić (prije 12. augusta 1434. – prije 22. augusta 1446.) je sin kneza Dragiše Vukčića i unuk vojvode Vukca Hrvatinića. Riječ je o Hrvatiniću koji nije ostavio dubljeg traga u posljednjim decenijama bosanske samostalnosti, pa se slobodno može konstatirati da je njegov politički angažman ostao u sjeni njegovog rođaka vojvode Jurja Vojsalića. U historijskim izvorima vojvoda Ivaniš Dragišić se pojavljuje samo jednom i to u povelji koju je upravo izdao Juraj Vojsalić 12. augusta 1434. godine u Potkreševu, gdje je sa titulom vojvode naveden kao svjedok iz reda Hrvatinića („od svojti“). Spomenuta povelja izdata je u jednom vrlo dinamičnom razdoblju bosanskog srednjovjekovlja koje je obilježeno velikim unutarnjim razdorom i anarhijom. Naime, protivnici kralja Tvrtka II Tvrtkovića, Sandalj Hranić Kosača i Radoslav Pavlović, doveli su 1433. godine u Bosnu protukralja Radivoja, sina kralja Ostoje. Tako je legitimni kralj Tvrtko II uslijed pritiska osmanskih trupa, pristiglih uz protukralja Radivoja koji je inače bio sultanov kandidat, bio prisiljen da napusti Bosnu i ode u Ugarsku kod kralja Sigismunda i tamo zatraži pomoć. Uslijedila je energična reakcija ugarske strane, u Bosnu je 1434. godine poslan Matko Talovac da istjera osmanske odrede iz osvojenih gradova i štićenika kralja Sigismunda vrati na prijestolje. Iako je ova kampanja polučila izvjesnim rezultatima, budući da je određeni broj gradova izuzet ispod osmanske vlasti, to nije učvrstilo položaj Tvrtka II koji se zajedno sa ugarskim četama povukao nazad. S druge strane, ni protukralj Radivoj nije imao uspjeha u nastojanju da bosansku krunu prisvoji za sebe.
U međuvremenu došlo je do okršaja između Kosača i Hrvatinića koji su očigledno podržavali suprotne strane, Sandalj Hranić je davao podršku i zaštitu Radivoju Ostojiću dok je Juraj Vojsalić stao uz legitimnog kralja Tvrtka II. U ovom obračunu bosanskih feudalnih magnata, koji se odigrao 1434. godine, pobjedu je odnio Juraj Vojsalić i oduzeo Sandalju dio zapadnog Huma. Pri tom je oslobodio vlastelu Radivojeviće, koji su prethodno bili potčinjeni Sandalju Hraniću, i gore navedenom poveljom, izdatoj braći Đurđevićima – vojvodi Pavlu, knezu Nikoli i knezu Vlatku, te njihovom stričeviću knezu Vuku Vukićeviću, potvrdio im posjede, gradove Vratar, Novi i Kruševac i sela Dragljan, Kozice, Hrašćane, Vrhdo, Zahođane, Zahode, Živogošće, Tučevi, Kotišinu, Makar, Bast i Vinicu. Činjenica da je od Hrvatinića na povelji spomenut upravo Ivaniš Dragišić ukazuje na njegove dobre odnose sa vojvodom Jurjem Vojsalićem. Potom je povelja uručena franjevcima na čuvanje koji su imali pravo da daju presudu u slučaju eventualnog spora. S obzirom da se na povelji spominju pripadnici franjevačkog reda neosporna je katolička orijentacija kako Jurja Vojsalića tako i Ivaniša Dragišića.
Prethodno djelovanje vojvode Ivaniša Dragišića, kao i ono poslije ove povelje, obavijeno je izvornom tamom, a i njegove bračne veze su potpuna nepoznanica. Jedino je pouzdano da je imao tri sina, braću Dragišiće – Pavla, Marka i Jurja koji su nosili titulu kneza. Zahvaljujući povelji koju je izdao kralj Stjepan Tomašević, 22. augusta. 1446. godine, braći Dragišić, mogu se pouzdano odrediti posjedi njihovog oca Ivaniša Dragišića. Naime, ovom poveljom kralj Tomaš je samo potvrdio posjede njegovim sinovima, što znači da se radi o onim teritorijama koje je Ivaniš prethodno držao u svojim rukama i koje su njegovim potomcima potvrđene u baštinu. Radi se gradovima Ključ, Glaž i Mrin i 60 sela u župama Banica, Sana, Glaž i Uskoplje. Pored toga, u povelji je Ivaniš Dragišić označen kao pokojni pa se može pretpostaviti da je umro nešto prije njenog izdavanja.
Bibliografija:
- Ćirković, Sima: Istorija srednjovekovne bosanske države, SKZ, Beograd, 1964, 266.
- Ćorović, Vladimir: Historija Bosne, I, SKA (Posebna izdanja 129, Društveni i istoriski spisi 58), Beograd, 1940, 277.
- Dedić, Enes: „Sanica u srednjem vijeku“, Godišnjak BZK Preporod 14, Sarajevo, 2014, 358-359.
- Lovrenović, Dubravko: Na klizištu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska) 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 298.
- Miklosich, Franz: Monumenta serbica historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Apud Guilelmum Braumüller, Wiennae, 1858, 377-379.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002, 116, 120.
- Perojević, Marko: „Stjepan Tvrtko II Tvrtković (opet)“ u: Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, HKD Napredak, Sarajevo, 1942, 488-489.
- Rudić, Srđan: „Povelja kralja Stefana Tomaša sinovima Ivaniša Dragišića“, Građa o prošlosti Bosne 12, ANURS, Banja Luka, 2019, 81, 87-89.
- Smiljanić, Aranđel: „Povelja vojvode Đurđa Voisalića kojom potvrđuje baštinske posjede braći Đurđevićima“, Građa o prošlosti Bosne 4, ANURS, Banja Luka, 2011, 117, 122-124, 128.
- Živković, Pavao: Tvrtko II Tvrtković: Bosna u prvoj polovini XV stoljeća, Institut za istoriju, Sarajevo, 1981, 171, 173.