Pavle Dragišić (XV st. – poslije 22. augusta 1446.) je sin vojvode Ivaniša Dragišića i unuk Dragiše Vukčića, brata hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Njegovo djelovanje na bosanskoj političkoj sceni je skoro pa potpuna nepoznanica. Naime, u historijskim izvorima spominje se samo jednom, u povelji koju je kralj Stjepan Tomaš izdao njemu i njegovoj braći, Marku i Jurju, 22. augusta 1446. godine u Vranduku. Ovom poveljom braći Dragišić potvrđeni su u baštinu posjedi koje je prije toga držao njihov otac vojvoda Ivaniš Dragišić čiji je životni put također vrlo slabo poznat. Vjerovatno je vojvoda Ivaniš umro neposredno prije toga pa je tim povodom i došlo do izdavanja povelje.
Spomenutom poveljom braći Dragišić potvrđeni su u baštinu gradovi Ključ sa podgrađem Podključom, Glaž sa podgrađem Srida i Mrin. Spomenuta podgrađa označena su kao varoši što upućuje da je tu bila prisutna trgovačka i zanatska djelatnost. Nadalje, ime varoši Srida jasno ukazuje da je tu u ranijem periodu srijedom održavan sedmični sajam. Pored gradova braći je u posjed potvrđeno oko 60 sela u župama Banica, Sana, Glaž i Uskoplje. Vidljivo je da su im posjedi potvrđeni u cjelini bez naknadnog cjepanja na manje dijelove. U samoj povelji Pavle kao i njegova braća spomenuti su sa titulom kneza, dok je njihov otac nosio titulu vojvode. Prilikom navođena imena Pavle je spomenut prvi pa se može pretpostaviti da je bio i najstariji. Međutim, glavnu riječ u porodici ipak je vodio njegov brat knez Marko Dragišić za kojeg se pouzdano zna da je bio i dvorski knez na dvoru kralja Stjepana Tomaša. Zapravo, knez Marko je jedini od braće kojeg nakon ovog momenta srećemo u historijskim izvorima, pa je i njegovo djelovanje nešto bolje poznato.
Zahvaljujući gore navedenoj povelji, ali i poznijim poveljama koje su izdali kraljevi Stjepan Tomaš i Stjepan Tomašević i na kojima je spomenut kao svjedok knez Marko, može se konstatirati da su Dragišići, a samim tim i knez Pavle, bili u dobrom odnosu sa bosanskom vladajućom dinastijom. S druge strane, njihov rođak vojvoda Donjih Kraja Petar Vojsalić u više navrata ulazio je u otvoreno neprijateljstvo sa kraljem Stjepanom Tomašom.
Iako je privatni život kneza Pavla Dragišića obavijen izvornom tamom, jedan detalj na povelji otvara prostor za pretpostavku o njegovoj vjerskoj pripadnosti. Naime, kao garanat javlja se starješina Crkve bosanske – djed Miloje.
Bibliografija:
- Ančić, Mladen: Na rubu Zapada: tri stoljeća srednjovjekovne Bosne, Hrvatski institut za povijest – Dom i svijet, Zagreb, 2001, 205-206.
- Ćošković, Pejo: Bosanska kraljevina u prijelomnim godinama 1443 – 1446., Institut za istoriju, Banja Luka, 1988, 116-117.
- Kovačević Kojić, Desanka: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978, 130-131.
- Ćošković, Pejo: Crkva bosanska u XV. stoljeću, Institut za istoriju, Sarajevo, 2005, 207.
- Miklosich, Franz: Monumenta serbica historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Apud Guilelmum Braumüller, Wiennae, 1858, 438-441.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002, 120, 150, 252.
- Rudić, Srđan: „Povelja kralja Stefana Tomaša sinovima Ivanca Jurčinića“, Stari srpski arhiv 3, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjoj Luci-Filozofski fakultet u Srpskom Sarajevu-Istorijski institut u Banjoj Luci-Međuopštinski istorijski arhiv u Valjevu-Istorijski arhiv u Čačku, Laktaši, 2004, 143.
- Rudić, Srđan: „Povelja kralja Stefana Tomaša sinovima Ivaniša Dragišića“, Građa o prošlosti Bosne 12, ANU RS, Banja Luka, 2019, 81, 85-87.