Vuk Vukoslavić (prije 25. maja 1325. – najranije 1351.) je sin kneza Vukoslava Hrvatinića i brat Vlatka i Pavla Vukoslavića. U sačuvanim izvorima susrećemo ga samo dva puta, prvi put u povelji njegovog oca i zatim mnogo kasnije u povelji bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. Knez Vukoslav Hrvatinić izdao je 25. maja 1325. godine u Ključu povelju, što predstavlja i prvi pisani spomen ovog grada, kojom je nezakonitog sina izvjesnog Jurja Hranićevog proglasio slobodnim. Tom prilikom u tekstu povelje navedeni su poimenice i njegovi sinovi: Vlatko, Vuk i Pavle, na koje otac zaziva božju srdžbu ako se usude poslije njegove smrti mijenjati njegovu odluku. Budući da je među braćom na povelji spomenut poslije Vlatka, a prije Pavla može se pretpostaviti da je bio srednji sin kneza Vukoslava Hrvatinića.
Ban Stjepan II Kotromanić pred kraj svoje vladavine je zajedno sa bratom knezom Vladislavom izdao knezu Vuku i njegovom bratu Pavlu povelju, koja se obično datira u 1351. godinu, i tom prilikom potvrdio im posjede u župama Banici i Vrbanji koje su naslijedili od svog oca. U spomenutim župama posjede je imao i njihov brat Vlatko koji je u župi Banici između ostalog držao i njen centar, grad Ključ, dok je sudbina grada Kotora u Vrbanji za ovaj period nepoznata. U nastavku povelje nabrojana su tri vojna podviga kneza Vuka koje je uradio u vojnama bana Stjepana II i tako ispunio „vjernu službu“ prema svom senioru na ime čega je dobio potvrdu svojih baštinskih posjeda. Prva zasluga kojom je stekao posebnu milost svog gospodara zbila se 1329. godine kada je u ratu protiv Srbije bosanska vojska provalila u Polimlje i tu doživjela težak poraz. U ratnom metežu stradao je i konj bosanskog bana pa mu je knez Vuk ustupio svog čime je život njegovog gospodara bio spašen. Drugi put knez Vuk je pokazao svoje vojničko umijeće 1350. godine pošto je pod vlast bana Stjepana vratio grad Novi na Neretvi kojeg je prethodno osvojio car Dušan. Naime, srpski car pokrenuo je vojni pohod na Bosnu sa ciljem da Humsku zemlju ponovo uklopi u sastav svoje države, ali je zbog bizantskog napada na srpske pozicije u Makedoniji bio prisiljen da okonča ovu kampanju i prebaci trupe u južne krajeve. I treća epizoda koja je obilježila ratničku karijeru kneza Vuka odigrala se u ratu protiv kneza Nelipca koji je bosanskom banu tom prilikom preoteo grad Visući na Cetini. Međutim, nakon što je Vuk osvojio Triljski Brod bosanski odredi uspjeli su da ponovo grad Visući stave pod vlast bana Stjepana II Kotromanića. Ovi događaji smještaju se u vremenski raspon od 1337. do 1340. godine.
Iako oskudni, gore navedeni podaci u grubim crtama skiciraju život kneza Vuka Vukoslavića za kojeg se ispostavlja da je bio tipični srednjovjekovni vitez kojem rat i ratovanje za svog seniora predstavljaju osnovni izvor benficija. Drugim riječima, vojna služba za njega predstavlja temelj njegovog vjernog služenja, pri čemu ratovanje postaje način života ali i glavni izvor društvenog položaja i prestiža.
Bibliografija:
- Ćirković, Sima: Istorija srednjovekovne bosanske države, SKZ, Beograd, 1964.
- Ćorović, Vladimir: Historija Bosne, I, SKA (Posebna izdanja 129, Društveni i istoriski spisi 58), Beograd, 1940.
- Ćošković, Pejo: „Hrvatinići (Horvatići, Stipančić Hrvatinić, Stipanići, Stjepanići), (velikaški rod)“ u: Hrvatski biografski leksikon, V (Gn-H), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002, 725-739.
- Isailović, Neven: „Povelja kneza Vukoslava Hrvatinića kojom daje slobodu sinu Jurja Hranićevog i Marice“, Građa o prošlosti Bosne 10, Banja Luka, 2017, 69-89.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: „Povelja bana Stjepana II Kotromanića knezu Vuku i Pavlu Vukoslaviću“, Stari srpski arhiv 1, Laktaši, 2002, 79-92.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002.
- Smičiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, IX, JAZU, Zagreb, 1911.
- Šišić, Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, MH, Zagreb, 1902.
- Thallόczy, Ljudevit: „Istraživanje o postanku bosanske banovine sa naročitim obzirom na povelje kӧrmendskog arkiva“, Glasnik Zemaljskog muzeja 18, Sarajevo, 1906, 401-444.
- Thallóczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens in mittelalter, Duncker&Humblot, München-Leipzig, 1914.
Mađarski nacionalni arhiv u Budimpešti (Magyar Nemzeti Levéltár Országos Levéltára) u tzv. Predmohačkoj zbirci (Mohács Előtti Gyűjtemény) signatura Diplomatikai Levéltár (DL) 66502.
Izvor signature: Isailović, Neven: „Povelja kneza Vukoslava Hrvatinića kojom daje slobodu sinu Jurja Hranićevog i Marice“, Građa o prošlosti Bosne 10, Banja Luka, 2017, str. 75.