Juraj Dragišić je bio sin vojvode Ivaniša Dragišića i unuk Dragiše Vukčića. Pored Jurja, vojvoda Ivaniš Dragišić imao je još dva sina, Pavla i Marka. Životni put Jurja Dragišića u pisanim tragovima osvjedočen je samo jednom. Naime, spomenut je u dobro poznatoj povelji kralja Stjepana Tomaša koju je izdao upravo njemu i njegovoj braći 22. augusta 1446. godine u Vranduku. Tom prilikom Jurju i braći potvrđeni su posjedi, gradovi Ključ, Glaž i Mrin i 60 sela u župama Banica, Sana, Glaž i Uskoplje. Spomenute posjede braća Dragišići držali su vjerovatno od ranije tako da je ovom poveljom samo formalno priznato stanje na terenu. Naime, dobro je poznato da je župu Glaž držao još 1404. godine njihov djed Dragiša Vukčić. Shodno tome, proizlazi da su potomci Dragiše Vukčića poslije smrti hercega Hrvoja Vukčiča i njegovog sina kneza Balše Hercegovića samostalno gospodarili gore navedenim posjedima.
U povelji je Juraj Dragišić, kao i njegova braća, označen sa titulom kneza. Pored toga, među braćom spomenut je posljednji što vjerovatno znači da je bio i najmlađi sin vojvode Ivaniša Dragišića. Činjenica da se kao garanat na povelji javlja poglavar Crkve bosanske – djed Miloje, ne mora aludirati na vjersku orijentaciju Dragišića. Naime, u gradu Glažu, koji je bio pod njihovom kontrolom, stanovništvo je u vjerskom smislu bilo izmješano, gdje su pored pristalica Crkve bosanske živjeli i pravoslavni i katolici, pa otud ne čudi što se kao garant javlja upravo djed Miloje. Ponuditi bilo kakav dodatni detalj o knezu Jurju doista je teško budući da za to nema izvornih podataka.
Kao jedan od posjeda braće Dragišić bila je župa Glaž sa istoimenim gradom čije je podgrađe Srida bilo značajan privredni centar u Donjim Krajima. Pouzdana lokacija grada Glaža kao i cjelokupne župe bila je dugo vremena nepoznata i kao takva postala je predmet interesa većeg broja naučnika. Novija istraživanja, gdje su uveliko pomogli topografski podaci iz povelje kralja Stjepana Tomaša braći Dragišić, pokazala su da se župa Glaž nalazila u gornjem toku Vrbasa, uz lijevu obale rijeke sve do ušća u Savu.
Bibliografija:
- Ančić, Mladen: Na rubu Zapada: tri stoljeća srednjovjekovne Bosne, Hrvatski institut za povijest – Dom i svijet, Zagreb, 2001, 206.
- Blagojević, Miloš: „Severna granica bosanske države u XIV veku“ u: Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena (ur. Slavenko Terzić), Istorijski institut SANU-Pravoslavna reč Novi Sad, Beograd, 1995, 74, 75.
- Ćošković, Pejo: Bosanska kraljevina u prijelomnim godinama 1443 – 1446., Institut za istoriju, Banja Luka, 1988, 116.
- Ćošković, Pejo: Crkva bosanska u XV. stoljeću, Institut za istoriju, Sarajevo, 2005, 207.
- Fermendžin, Eusebius: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Academia scientarium et artium Slavorum meridionalium, Zagrabiae, 1892, 72.
- Miklosich, Franz: Monumenta serbica historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Apud Guilelmum Braumüller, Wiennae, 1858, 438-441.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002, 150.
- Rudić, Srđan: „Povelja kralja Stefana Tomaša sinovima Ivaniša Dragišića“, Građa o prošlosti Bosne 12, ANU RS, Banja Luka, 2019, 81, 85-87.