Juraj Vojsalić mlađi je bio drugi sin vojvode Jurja Vojsalića, sinovac hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića. U historijskim izvorima sačuvan je samo jedan spomen Jurja Vojsalića mlađeg i to u povelji njegovog oca koju je izdao u Potkreševu 12. augusta 1434. godine. Ovoj povelji prethodio je sukob protukralja Radivoja Ostojića, vojvode Sandalja Hranića i osmanskih trupa sa jedne strane i legitimnog kralja Tvrtka II Tvrtkovića, ugarskih odreda, predvođenih banom Matkom Talovcem, i Jurja Vojsalića, vojvode Donjih Kraja, sa druge. Nakon što je porazio vojvodu Sandalja Hranića vojvoda Juraj izuzeo je ispod njegove vlasti vlasteosku porodicu Radivojevića čiji su posjedi bili u zapadnom Humu. Tim povodom izdata je spomenuta povelja kojom su članovima ovog vlasteoskog roda – vojvodi Pavlu, knezu Nikoli i knezu Vlatku, te njihovom rođacima knezu Vuku Vukićeviću potvrđeni baštinski posjedi. Riječ o gradovima Vratar, Novi i Kruševac kao i veliki broj sela između ušća Neretve i Cetine, koje im je prethodno oduzeo vojvoda Sandalj. Data je garancija o neprikosnovenosti njihovih posjeda osim u slučaju počinjene nevjere koja se plaća životom, dok drugi članovi porodice koji se nisu ogriješili ostaju u svom posjedu. U suštini ovom poveljom oni su samo zamijenili gospodare, nakon Sandalja Hranića postao je to Juraj Vojsalić. Po izdavanju, povelja je uručena pripadnicima franjevačkog reda na čuvanje koji su imali pravo da u slučaju spora donose presudu.
Spomenutu povelju vojvoda Juraj Vojsalić izdao je zajedno za sinovima, knezovima Petrom i Jurjem. I dok je sin Petar ostavio dubok trag na bosanskoj političkoj sceni u posljednjim decenijama bosanske samostalnosti i praktično djelovao kao dostojan nasljednik svog oca, drugi sin Juraj osvjedočen je samo u ovoj povelji, pa se pretpostavlja da je njegovo djelovanje ostalo je u sjeni njegovog brata čiju je politiku vjerovatno i slijedio.
Bibliografija:
- Brković, Milko: „Značaj i važnost dviju bosansko-humskih isprava za povijest Makarskog primorja u XV. stoljeću“, Croatica Christiana periodica 39, Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb, 1997, 10, 15-17.
- Čremošnik, Gregor: „Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka“, Glasnik Zemaljskog muzeja 7, Sarajevo, 1952, 334-335.
- Ćirković, Sima: Istorija srednjovekovne bosanske države, SKZ, Beograd, 1964, 266.
- Miklosich, Franz: Monumenta serbica historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Apud Guilelmum Braumüller, Wiennae, 1858, 377-379.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002, 116.
- Perojević, Marko: „Stjepan Tvrtko II Tvrtković (opet)“ u: Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, HKD Napredak, Sarajevo, 1942, 488-489.
- Smiljanić, Aranđel: „Povelja vojvode Đurđa Voisalića kojom potvrđuje baštinske posjede braći Đurđevićima“, Građa o prošlosti Bosne 4, ANU RS, Banja Luka, 2011, 117-118, 120-122, 126.
- Zilić Adis, Radivojevići-Vlatkovići. Vlastela Humske zemlje i Krajine, Univerzitet u Sarajevu-Institut za historiju, Sarajevo 2021, 91, 99, 118.
- Živković, Pavao: Tvrtko II Tvrtković: Bosna u prvoj polovini XV stoljeća, Institut za istoriju, Sarajevo, 1981, 173.