Nekropola na Radimlji predstavlja jednu od najpoznatijih i najimpozantnijih nekropola stećaka uopšte. Opravdano je konstatovati da ova nekropola ima kultni kulturološki karakter. Nalazi se na području Stoca koje u cjelosti predstavlja najbogatije i najkompletnije područje stećaka. Smještena je u Vidovom polju 3 kilometra zapadno od Stoca, nalazi se sa obe strane ceste koja vodi iz mjesta Domanovići prema Stocu. Nekropolu sačinjava 133 stećka, međutim svakako treba uzeti u obzir i činjenicu da je određen broj stećaka uništen tokom gradnje saobraćajnice koja prolazi kroz samu nekropolu, te je prema tome ova nekropola prvobitno sadržavala oko 150 stećaka. Kao što je to uobičajeno i na ovom mjestu se prati kontinuitet života i umiranja. U neposrednoj blizini nekropole nalaze se ilirske gromile. Prema osnovnim parametrima nekropola je nastala u vremenskom okviru XV i XVI stoljeća.
Ova nekropola je izvjesno u direktnoj vezi sa kamenim stolicama u selu Batnoge na brdu Ošanići iznad ovog lokaliteta. Iz natpisa sa jedne stolice se uočava kako je pripadala vojvodi Stjepanu Miloradoviću, dok je na Radimlji sačuvan stećak Stjepanovog sina Radoja. Radi se o kamenim spomenicima i stećcima koji vremenski i sadržajno odgovaraju jedno drugom. Na Ošanićima je egzistiralo srednjovjekovno naselje koje je pripadalo vlasteli Miloradovićima-Hrabrenima, te su pripadnici ovog roda i njihovi srodnici i podanici sahranjivani upravo na Radimlji. Miloradovići-Hrabreni su vlaški rod. Rodonačelnik roda je izvjesni Milorad koji je bio starješina roda krajem XIV stoljeća. Njegov sin Stjepan Miloradović se spominje u dubrovačkim izvorima marta 1416. godine. Imao je trojicu sinova Petra, Radoja i Vukića. Petar se javlja u dubrovačkim izvorima između 1473. i 1486, Radoje posljednji put 1477, a Vukić 1496. godine. Osmanskim osvajanjem Bosne stupili su u osmansku službu. Ovaj rod je imao posjede između Stoca i Mostara, zapovijedali su vlaškim vojničkim odredima. Petar se spominje od 1468. do 1486 godine kao timarnik, vršio je dužnost katunara vlaškog roda Hrabrena i vojvode cjelokupne nahije Donjih vlaha, što pokazuje integraciju roda u novonastali politički i društveni sistem. S obzirom na društveni rang vojvoda Petar i članovi njegovog roda knezovi Vukac, Pavko, Stjepan i Radivoj su dobili i status dubrovačkih građana.
Na ovoj nekropoli zabilježeno je ukupno devet osnovnih oblika stećaka: 36 ploča, 1 ploča sa postoljem, 27 sanduka, 24 sanduka sa postoljem, 4 visoka sanduka, 5 visokih sanduka sa postoljem, 2 sljemenjaka, 31 sljemenjak sa postoljem, te 3 krstače. Natpisi se nalaze na samo pet stećaka. Pored spomenutog Radoja iz roda Miloradovića, spominju se Radoje Vuković, Vukac Napetović i Vlađ Vlahović. Imenom se spominju 3 kovača stećaka. Ukrašavanje stećaka na ovoj nekropoli izvođeno je u plitkom reljefu. Od 133 primjeraka 63 su ornamentisana. Ornamentika ovih stećaka se kreće od figuralnih predstava na sve četiri pobočne strane do jednostavne
plastično ispupčene linije. Među ukrasima naročito se ističu zavojita linija sa trolistom (loza), ornament u obliku pletenog užeta, plastični cik-cak ornament, zrakasti krug, zvijezda, polumjesec, rozeta, krst, grozd, vodenica, štap. Figuralne predstave mogu se predstave muških figura s podignutom desnom rukom i na predstave kojima dominiraju pojedine scene poput lova, posmrtnog kola i borbe-turnira. Stećci su izgrađeni od krečnjaka koji se najvjerovatnije sjekao u stijeni Ošanićkog brda. Vjerovatno su do određene faze izrađivani na samom kamenolomu, a zatim nakon prevoženja do nekropole tu dotjerivani i ornamentisani. Na to ukazuje činjenica da
pojedini stećci nisu završeni u potpunosti.
Izvori i literatura:
- Benac Alojz, Radimlja, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine, sveska I, Izdanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo 1950.
- Benac Alojz, „Radimlja – Položaj nekropole“, Slovo Gorčina, Mostar 1997, 23-32.
- Bešlagić Šefik, Stećci – kultura i umjetnost, Veselin Masleša, Sarajevo 1982, 86, 172, 213, 228, 246, 292, 350-351, 383-384.
- Bešlagić Šefik, Stećci. Kataloško-topografski pregled, Veselin Masleša, Sarajevo 1971, 372-373.
- Bešlagić Šefik, Leksikon stećaka, Svjetlost, Sarajevo 2004, 55.
- Bogičević Vojislav, „Vlasteoska porodica Miloradovića-Hrabrenih u Hercegovini“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, sv. VII, Sarajevo 1952, 139-160.
- Đulić Omer, „Stećci na Radimlji“, Most br. 200, godina XXXI, juli august, Mostar 2006.
- Hrabak Bogumil, „O hercegovačkim vlaškim katunima prema poslovnoj knjizi Dubrovčanina Dživana Pripčinovića“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, sv. XI, Sarajevo 1956, 33-38.
- Lovrenović Dubravko, Stećci. Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo 2009, 164-168, 173-174.
- Miletić Nada, „Radimlja 3“, u: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, ur. Borivoj Čović, Arheološka nalazišta regija 14-25, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988, 190.
- Tošić Đuro, „Porodica Miloradović-Stjepanović iz vlaškog roda Hrabrena“, Istorijski zapisi, god. LXXI, br. 3-4, Podgorica 1998, 93-106.
- Tošić Đuro, „Hercegovačka porodica Miloradović“, u: Srpska proza danas: Kulturna i duhovna istorija Hercegovine, Ćorovićevi susreti proznih pisaca u Bileći i naučni skup istoričara u Gacku 19-21 septembar, 2003, Prosvjeta, Gacko 2004, 277-300.
- Truhelka Ćiro, „Stari hercegovački natpisi“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, God. V, sv. 1, Sarajevo 1893, 93-94.
- Vego Marko, „Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, Nova serija XVII, Sarajevo 1962, 205-206.
- Vego Marko, „Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca“, u: Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Izdanje Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 298.