Vlatko Vukoslavić (prije 25. maja 1325. – poslije 26. novembra 1383.) je po svemu sudeći najstariji sin kneza Vukoslava Hrvatinića i unuk kneza Hrvatina Stjepanića. Pored Vlatka, knez Vukoslav imao je još dva sina, Vuka i Pavla Vukoslavića. U historijskim izvorima prvi put se zajedno sa braćom javlja u povelji njegovog oca izdatoj 25. maja 1325. godine u Ključu. Budući da je bio najstariji od braće, nastupio je ispred Vukoslavića u razgraničenju sa Pavlovićima koje je zastupao Grgur Pavlović, pri čemu je Vukoslavićima pripala župa Banica, dok su Pavlovići dobili župu Zemunik kako je i navedeno u povelji bana Stjepana II Kotromanića od 1351. godine. Bio je to formalni čin razgraničenja koji je samo potvrdio stanje na terenu s obzirom da su i jedni i drugi već gospodarili spomenutim teritorijama. Ovdje je, zapravo, riječ o tipičnom cijepanju vlasteoskog roda na manje cjeline, što nije moglo mimoići ni Hrvatiniće.
Sa početka vladavine mladog bana Tvrtka I Kotromanića sačuvano je nekoliko povelja koje su Vlatku Vukoslaviću izdali članovi vladajuće dinastije gdje mu je zagarantovana zaštita i sigurnost uz uslov vjernog služenja. Međutim, položaj kneza Vlatka znatno se pogoršao 1357. godine kada su njegovi rođaci Pavlovići – Grgur i Vladislav, sinovi kneza Pavla Hrvatinića, napustili bosanskog bana i stavili se pod vlast ugarskog kralja Ludovika I ustupivši mu tom prilikom grad Greben. Ovakav nastup Pavlovića uznemirio je Vlatka Vukoslavića koji se zabrinuo da bi mogao trpiti određene posljedice zbog nevjere svojih rođaka. Zbog toga mu je ban Tvrtko 1357. godine izdao povelju gdje su mu date garancije da neće trpiti bilo kakve posljedice zbog čina nevjere drugih pripadnika njegovog roda. Pored toga, ova povelja bila je i određena vrsta podrške i ohrabrivanja kneza Vukolsava i njegovog sina da ostanu istrajni u odanosti prema bosanskoj dinastiji.
Vlatko Vukoslavić dijelio je posjede sa braćom Vukom i Pavlom u župama Banici i Vrbanji. Grad Ključ, koji je i bio sjedište župe Banice, ulazio je u njegov posjed, a u povelji bana Tvrtka iz 1354. godine navedeno da se tu nalazi i njegova kuća. S druge strane, ostaje nepoznato ko je od braće imao pod svojom vlašću grad Kotor u župi Vrbanji.
Odanost kneza Vlatka Vukoslavića prema dinastiji Kotromanića nije dugo potrajala, već u toku ugarskog napada na Bosnu iz 1363. godine, gdje su se na udaru našli i posjedi Hrvatinića, prešao je na stranu kralja Ludovika I i tom prilikom ustupio mu grad Ključ u zamjenu za grad Bršljanovac u Slavoniji. Ovo je bio i jedini uspjeh ugarske vojne iz 1363. godine u Bosni s obzirom da je grad Sokol u župi Plivi odbranio knez Vukac Hrvatinić, otac Hrvoja Vukčića Hrvatinića, a drugi dio vojske koji je poslan u Usoru da zauzme tvrdi Srebrenik također je pretrpio potpuni poraz. Vjerovatno je ugarski kralj po povratku iz neuspjelog pohoda prisilio kneza Vlatka na predaju Ključa u zamjenu za Bršljanovac u sjevernoj Slavoniji. Naime, sačuvana je isprava, izdata u kraljevom logoru 13. jula 1363. godine kraj rijeke Sane, kojom je naređeno omeđivanje posjeda u Slavoniji koji su trebali da pripadnu njegovu novom podložniku.
Iz sačuvanih dokumenata uočljivo je da knez Vlatko Vukoslavić nije najbolje primljen od strane slavonskih velikaša koji su ga smatrali došljakom i tako redovno kršili njegova prava i povlastice. Zbog toga je ugarski kralj Ludovik I naredio 26. marta 1367. godine Kaptolu u Čazmi da u buduće ne izdaje prosvjedne, istražne ili druge isprave protiv njega u smislu da se na taj način tretira kao došljak. Uzevši u cjelini boravak kneza Vlatka u Slavoniji, može se konstatirati da je on imao status tek lokalnog moćnika bez značajnijeg uticaja. U historijskim izvorima posljednj put se spominje 26. septembra 1383. godine nakon čega mu se gubi svaki trag. Iza sebe je ostavio tri sina: Vukoslava, Grgura i Nikolu koji su po ocu poznati kao Vlatkovići. Gospodarenje Vlatka Vukoslavića i njegovih nasljednika – Vlatkovića, nad Bršljanovcem potrajalo je do 1391. godine, kada su izgubili posjed da bi nešto kasnije uspjeli da povrate jednu trećinu. Porodica je izumrla 1475. godine, ostavivši iza sebe Sloboštinu i dvorac Mogor.
Bibliografija:
- Ančić, Mladen: Putanja klatna; Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV stoljeću, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru – Ziral, Zadar-Mostar, 1997.
- Ćirković, Sima: Istorija srednjovekovne bosanske države, SKZ, Beograd, 1964.
- Ćirković, Sima: „'Verna služba’ i ‘vjera gospodska’. Veze lične zavisnosti u bosanskoj državi“ u: Rabotnici, vojnici, duhovnici; Društva srednjovekovnog Balkana, Equilibrium, Beograd, 1997, 318-335.
- Ćošković, Pejo: „Hrvatinići (Horvatići, Stipančić Hrvatinić, Stipanići, Stjepanići), (velikaški rod)“ u: Hrvatski biografski leksikon, V (Gn-H), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002, 725-739.
- Engel, Pál: „Neki problemi bosansko-ugarskih odnosa“, Zbornik odsjeka za povijesne i društvene znanosti HAZU 16, Zagreb, 1998, 57-72.
- Isailović, Neven: „Povelja kneza Vukoslava Hrvatinića kojom daje slobodu sinu Jurja Hranićevog i Marice“, Građa o prošlosti Bosne 10, Banja Luka, 2017, 69-89.
- Ječmenica, Dejan: „Povelja bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću“, Građa o prošlosti Bosne 4, Banja Luka, 2011, 9-19.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: „Povelja bana Stjepana II Kotromanića knezu Vuku i Pavlu Vukoslaviću“, Stari srpski arhiv 1, Laktaši, 2002, 79-92.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002.
- Rudić, Srđan: „Povelja bana Tvrtka Kotromanića knezu Vlatku Vukoslaviću“, Stari srpski arhiv 2, Laktaši, 2003, 69-83.
- Smičiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatie, Dalmatiae et Slavoniae, XIII, JAZU, Zagreb, 1915.
- Šišić, Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, MH, Zagreb, 1902.
- Thallόczy, Ljudevit: „Istraživanje o postanku bosanske banovine sa naročitim obzirom na povelje kӧrmendskog arkiva“, Glasnik Zemaljskog muzeja 18, Sarajevo, 1906, 401-444.
- Thallóczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens in mittelalter, Duncker&Humblot, München-Leipzig, 1914.
Mađarski nacionalni arhiv u Budimpešti (Magyar Nemzeti Levéltár Országos Levéltára) u tzv. Predmohačkoj zbirci (Mohács Előtti Gyűjtemény) signatura Diplomatikai Levéltár (DL) 66502.
Izvor signature: Isailović, Neven: „Povelja kneza Vukoslava Hrvatinića kojom daje slobodu sinu Jurja Hranićevog i Marice“, Građa o prošlosti Bosne 10, Banja Luka, 2017, str. 75.
Mađarski državni arhiv u Budimpešti (Magyar Országos Levéltár), signatura DL 56742.
Izvor signature: Ječmenica, Dejan: „Povelja bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću“, Građa o prošlosti Bosne 4, Banja Luka, 2011, str. 10.
Mađarski državni arhiv u Budimpešti, signatura D1 56 742
Izvor signature: Rudić, Srđan: „Povelja bana Tvrtka Kotromanića knezu Vlatku Vukoslaviću“, Stari srpski arhiv 2, Laktaši, 2003, str. 70.