“Povelje bosanskih vladara i vlastelina srednjega vijeka predstavljaju jedan od najznačajnijih segmenata kulturne baštine današnje Bosne i Hercegovine. Njihov značaj iz današnje perspektive je višestruk. Ovi dokumenti nude širok spektar podataka o jednoj minuloj epohi i državi, ukazuju na sve elemente onovremene bosanske državnosti, političkim, privrednim, ekonomskim i kulturnim sistemima. Pojedine povelje su sadržajnije, značajnije i svečanije, neke su u javnosti postale iznimno poznate, druge potpuno zapostavljene. Zajednička karakteristika im je da su to glasovi bosanskih banova, kraljeva, vlastelina, odnosno bosanskog naroda srednjega vijeka. S obzirom kako je, tokom pet stoljeća opstojnosti bosanske države, sačuvano samo nekokoliko procenata od ukupnog broja sačinjenih povelja, neminovno je preživjela slova, riječi, rečenice i poruke danas poštovati, interpretirati i ispravno razumjeti. Produkti bosanskih kancelarija su pisani staroslavenskim jezikom, od tadašnjih susjeda nazivanim i bosanskim jezikom. Ćirilično pismo bosanskih povelja pokazuje jasne osobenosti svojstvene bosanskim kancelarijama, ali prema uzusima današnjih društvenih normi prisutan je ozbiljan problem u njegovoj percepciji. Povelje pisane latinskim jezikom odražavaju snažnu inkorporiranost Bosne u jedinstvenu feudalnu evropsku kulturološku matricu. Približiti ove pisane riječi našim današnjim i budućim generacijama se nameće kao neminovan korak u razumijevanju bosanskohercegovačke historije, baštine i elemenata identiteta.”-Dr. Enes Dedić.
