Nekropola „Grčka glavica“ u selu Biskupu kod Glavatičeva udaljena je 30 kilometara jugoistočno od Konjica. Ova oblast pripadala je srednjovjekovnoj župi Kom. Na ovom lokalitetu se nalaze ostaci crkve i nekropola stećaka. Nekropola broji ukupno 172 stećka, te je zabilježen veći broj grobova bez stećaka. Najveći broj stećaka su u obliku sanduka i ploča, na nekropoli se nalazi samo jedan sljemenjak. Mali broj stećaka je ukrašen. Zastupljeni reljefni motivi na ovoj nekropoli su friz od povijene linije sa trolistovima, sa trećim listićem izduženim i povijenim, zatim friz od kosih paralelica, arkade. Izrada spomenika je visoke kvalitete. Orijentacija stećaka je po pravcu sjeverozapad-jugoistok. Dio stećaka je smješten unutar crkve, dok je veći dio smješten oko same crkve. Radi se o romaničkoj crkvi sa polukružnom apsidom iz XII ili XIII stoljeća. Crkva dakle nije građena kao mauzolej jednog roda, nego je od kraja XIII stoljeća korištena kao njihova nekropola. U prilog tome govori činjenica da su stećci u okolini crkve mlađeg datuma nego oni unutar zidina crkve. U okviru crkvenih temelja smješteni su grobovi poznatog bosanskog vlastelinskog roda Sankovića. Ova činjenica je otvorila pitanje vjerske opredijeljenosti vlastele Sankovića.
Na jednom visokom sanduku bez ornamenata se nalazi epitaf u kojem je navedeno ime Goisave, supruge vojvode Radiča Sankovića, kćerke Jurja Balšića iz Zete. Sahranjena je krajem 1398. godine. U njenom grobu je pronađen dubrovački dinar, 14 kovanica iz Venecije, Verone i Mantove koje potiču s kraja XIII i početka XIV stoljeća, te svilene vrpce. I u drugim grobovima unutar crkve pronađeni su razni skupocjeni predmeti: zlatna brokatna haljina i kapa, brokatne vrpce, svilene haljine, stakleni pehar izrađen u Veneciji krajem XIV stoljeća, preko stotinu srebrenih puceta sa petljom, zemljani lonac. Osim Goisavinog još nekoliko stećaka privlači pažnju. Ispod jednog ukrašenog stećka težine oko osam tona, koji je položen uz apsidu crkve, pronađeni su brojni skupocjeni predmeti, a između ostalog u brokatu urađen grb scrolika oblika. S obzirom da je datiran u XIII stoljeće pretpostavlja se da se radi o grobu nekog od starijih predaka Sankovića. U grobu smještenom u sredini crkve nađen je kameni sarkofag, što je rijetkost kod grobova ispod stećaka. Najvjerovatnije je pokojnik premještan s nekog drugog mjesta u ovaj grob. U grobu je otkriven skelet kojem je u cjevanici desne noge primjetan dubok urez od mača. Pojedini historičari smatraju da bi ovo mogao biti grob kaznaca Sanka Miltenovića, čije je tijelo nakon njegove pogibije naknadno preneseno na njegove baštinske posjede. Međutim ozbiljnijih dokaza za ovu tezu nema.
Sankovići su pripadali krugu istaknutijih bosanskih vlasteoskih rodova koji se mogu pratiti kroz četiri generacije. Najstariji poznati član bio je Dražen Bogopenec koji se spominje 1306. godine. Kraj uticaja ovog roda označila je smrt najistaknutijeg predstavnika Radiča Sankovića 1404. godine. Sankovići su krajem XIV stoljeća imali u svom rodovskom baštinskom posjedu oblast od gornjeg toka Neretve i Nevesinja prema moru, do Popovog polja, Primorja i Slanog do Konavala. Politički uticaj su izgradili zahvaljući pograničnom položaju svojih posjeda. Značajnija uloga roda zabilježena je tridesetih i četrdesetih godina XIV stoljeća u vrijeme župana Miltena Draživovjevića koji je bio u službi srpskog cara Dušana, a zatim bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. Istaknuti predstavnik roda bio je i kaznac Sanko Miltenović koji je od susjednih dubrovačkih vlasti dobio i njihovo građanstvo. Sankovi sinovi Bjeljak i Radič, koji su predvodili rod krajem XIV i početkom XV stoljeća su posljednje ličnosti iz ovog roda. Sankovići su u ovom periodu ostvarili iznimnu moć i uticaj. Izveli su čuveni neuspjeli pokušaj prodaje Konavala Dubrovčanima 1391. godine što je označilo početak kraja ovog roda. Centar njihovih posjeda nalazio se upravo kod Konjica u Zaboranima u blizini nekropole u Biskupu.
Izvori i literatura:
- Bešlagić Šefik, Stećci – kultura i umjetnost, Veselin Masleša, Sarajevo 1982, 52, 116, 250, 325, 511.
- Bešlagić Šefik, Stećci. Kataloško-topografski pregled, Veselin Masleša, Sarajevo 1971, 334.
- Bešlagić Šefik, Leksikon stećaka, Svjetlost, Sarajevo 2004, 19.
- Lovrenović Dubravko, Stećci. Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo 2009, 160-164.
- Mijušković Jovanka, „Humska vlasteoska porodica Sankovići“, Istorijski časopis, knj. XI, Organ istorijskog instituta SANU, Beograd 1960, 17-54.
- Pavao Anđelić, „Grčka glavica“, u: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, ur. Borivoj Čović, Arheološka nalazišta regija 14-25, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988, 215.
- Vego, Marko, „Nadgrobni spomenici porodice Sankovića u selu Biskupu kod Konjica“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, Arheologija, sv. X, Sarajevo, 1955., 157-166.
- Vego Marko, „Nadgrobni spomenici porodice Sankovića u selu Biskupu kod Konjica (nastavak)“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, Arheologija, sv. XII, Sarajevo, 1957, 127-141.
- Vego Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knj. III, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1964, 44-45.