Grad Tešanj spada u red bosanskih gradova čija je srednjovjekovna historija slabo poznata. Za razdoblje srednjovjekovne bosanske države sačuvana su samo dva pisana traga o ovom gradu, i to oba iz 1461. godine, dakle pred sam kraj bosanske samostalnosti. Najstariji historijski izvor koji svjedoči o postojanju Tešnja je akt pape Pija II, od 23. marta 1461. godine, kojim je sve one koji pohode crkvu sv. Jurja u Tešnju (in Thesagy, u orginalnom dokumentu: Thesagn) ili materijalno potpomognu njeno održavanje oslobodio nametnute pokore. Pored toga, navedeno je da je spomenutu crkvu izgradio Radivoj Krstić. Riječ je o čuvenom protukralju – Radivoju Ostojiću, sinu kralja Stjepana Ostoje koji je kao osmanski kandidat oponirao kraljevima Tvrtku II i Stjepanu Tomašu da bi se na kraju, nemajući drugog izbora, izmirio sa bratom Tomašom i prihvatio ga za zakonitog kralja. Tako je posljednji kralj Stjepan Tomašević svom stricu knezu Radivoju i bliskom saradniku poveljom, od 18. septembra 1461. godine, potvrdio u posjed, između ostalih, i Tešanj (na Usori grad Tešan), pri čemu dolazimo i do drugog spomena grada u historijskim izvorima. Tekst ove povelje sačuvan je u verziji iz XVII stoljeća, u ljetopisu franjevačkog samostana, i pun je naknadnih intervencija – interpolacija, ali se podacima koji se odnose na potvrdu posjeda knezu Radivoju može podariti povjerenje. Prvi spomen Tešnja usko je vezan sa intenzivnim zbližavanjem Rimske kurije i bosanske krune koji je započeo vladavinom Stjepana Tomaša i nastavio se za vrijeme njegovog nasljednika, a čiji je uzrok bila sve veća osmanska opasnost. Jedan od uslova pomoći iz Rima bio je obračun sa pristalicama Crkve bosanske i jačanje katoličkih pozicija u Bosni, pa stoga ne čudi da Radivoj Ostojić, kao bivši pristalica učenja Crkve bosanske, gradi katoličku crkvu na svom posjedu i time dokazuje svoju pravovjernost. I na kraju, kada je u pitanju izvorna građa, valja napomenuti da je starija historiografija poistovjećivala grad Tešanj sa „naseljenim mjestom“ Desnik, kojeg zajedno sa Katerom u Bosni spominje car i pisac Konstantin Porfirogenet u svom čuvenom spisu De administrando imperio sa kojim i počinje pisana historija srednjovjekovne bosanske države. Naravno, bez ozbiljnih arheoloških i lingvističkih istraživanja, koji bi ponudili validnu naučnu valorizaciju, ovakve pretpostavke ostaju u sferi nagađanja.
Grad Tešanj izgrađen je na strmom brdu što se izdiže iznad današnje istoimene općine. Tokom srednjeg vijeka posada u tvrđavi kontrolisala je dva putna pravca, jedan koji je išao od Doboja preko Maglaja do Žepča i drugi koji je preko doline Ukrine izbijao ka Dubočcu i Brodu. Grad je pripadao teritorijalno-političkoj cjelini Usori, a u užem administrativnom smislu župi Usori čije središte je možda i bio. Najvjerovatnije su sa njim prvobitno gospodarili Zlatonosovići, inače tradicionalni gospodari Usore, koje je porazio kralj Tvrtko II 1430. godine, nakon čega grad prelazi pod direktnu kontrolu vladajuće dinastije Kotromanića, što je vidljivo iz spomenute povelje Stjepana Tomaševića. S obzirom da su i ugarski vladari držali pojedine dijelove Usore, prepostavlja se da je grad jedno vrijeme bio i pod njihovom vlašću.
Osvajanjem Bosne 1463. godine došao je i Tešanj u ruke Osmanlija, ali je već naredne godine nad njim vjerovatno preuzeo kontrolu ugarski kralj Matija Korvin. Ono što se pouzdano može reći je da su se osmanske i ugarske pozicije vrlo često mijenjale na ovom prostoru krajem XV i početkom XVI stoljeća, pa tako i sudbina Tešnja u ovom periodu nije do kraja poznata. Takvo stanje je ostalo do 1512. godine, kada je definitivno eliminisana ugarska i ponovno instalirana osmanska vlast nad Tešnjom, a nešto kasnije, kako se to dobro vidi iz osmanskih izvora, formirana je i nahija Tešanj.
Ostaci tešanjske tvrđave danas su dobro očuvani. Konzervatorski radovi rađeni su dva puta, 1950. i 1963. godine. Dva su osnovna dijela grada, gornji koji pripada srednjovjekovnom razdoblju i donji, sagrađen za vrijeme osmanske vladavine. Na gradu nisu vršena arheološka istraživanja tako da bilo kakve analize o njegovom porijeklu i razvoju nemaju validnu naučnu vrijednost. Tokom historije grad su dograđivali i usavršavali njegovi gospodari, bosanski velikaši, ugarski kralj i na kraju osmanski osvajač. Ono što se pouzdano može reći je da tvrđava svoj današnji izgled duguje osmanskim graditeljima, dok su srednjovjekovni ostaci svedeni na minimum.
Bibliografija:
- Anđelić, Pavao: „O usorskim vojvodama i političkom statusu Usore u srednjem vijeku“, Prilozi Instituta za istoriju 13, Sarajevo, 1977, 17-45.
- Anđelić, Pavao: „Tešanj 2“ u: Arheološki leksikon BiH, II, (ur. Borivoj Čović), Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1988, 122.
- Fermendžin, Eusebius: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Academia scientarium et artium Slavorum meridionalium, Zagrabiae, 1892.
- Filipović, Emir: „O najstarijem poznatom spomenu grada Tešnja 1461. godine“, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) 5, Sarajevo, 2018, 325-333.
- Handžić, Adem: Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975.
- Kreševljaković, Hamdija: „Stari bosanski gradovi“, Naše starine 1, Sarajevo, 1953, 7-44.
- Mazalić, Đoko: „Tešanj“, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. 8, Sarajevo, 1953, 289-302.
- Mrgić, Jelena: „Župe i naselja ‘zemlje’ Usore“, Jugoslovenski istorijski časopis 1-2, Beograd, 2000, 27-42.
- Mrgić, Jelena: Severna Bosna 13-16. vek, Istorijski institut (Posebna izdanja 55), Beograd, 2008.
- Porfirogenet, Konstantin: „Spis o narodima“ u: Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, II, (ur. Georgije Ostrogorski), SAN (Posebna izdanja 323, Vizantološki institut 7), Beograd, 1959, 9-74.
- Redžić, Husref: Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2009.
- Truhelka, Ćiro: „Fojnička kronika“, Glasnik Zemaljskog muzeja 21, Sarajevo, 1909, 443-459.
- Vego, Marko: Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svjetlost, Sarajevo, 1957.