Srednjovjekovna historija grada Grebena dugo vremena bila je u historiografiji predmet pogrešnih pretpostavki vezanih za njegovu identifikaciju i ubikaciju. Ove zablude kretale su se od toga da se govorilo o dva Grebena u Bosni, jedan u dolini Vrbasa i jedan kod Glamoča, do toga da se iščitavanjem izvorne građe pisana historija grada pomjerala sve do XII stoljeća ne uviđajući da se ti podaci ne odnose na bosanski Greben već na Grebengrad u Varaždinskoj županiji. Dakle, može se konstatirati, zahvaljujući ranijim istraživanjima, da se srednjovjekovni grad Greben nalazio se na lijevoj obali Vrbasa, između gradova Bočca i Zvečaja, i da je to jedini grad pod tim imenom o kojem se može govoriti kada je u pitanju topografija srednjovjekovne Bosne. Radi se o utvrdi koja je uz pažljivo prilagođavanje strmoj litici u kanjonu Tijesno dobila ogroman odbrambeni potencijal, a pored toga posada u tvrđavi štitila je prelaz preko Vrbasa, odnosno brod kako se to obično nazivalo, s obzirom na malu dubinu rijeke na ovoj lokaciji. 

Pisana historija grada Grebena počinje sa jednom, dosta poznatom epizodom, sa početka vladavine mladog bana Tvrtka Kotromanića. Naime, braća Grgur i Vladislav Pavlovići, sinovi kneza Pavla Hrvatinića, odlučili su da se stave pod vlast ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca i tako počinili nevjeru prema bosanskom banu čiju su vrhovnu vlast do tad priznavali. Tom prilikom braća Pavlovići su ugarskom kralju ustupili grad Greben u zamjenu za posjed Dobra Kuća u Slavoniji. U povelji iz 1357. godine, kojom je ugarski kralj braću Pavloviće stavio pod svoju zaštitu i time dokinuo vlast bana Tvrtka nad njima, spomenut je i grad Greben (nobilibus de Greben). Ugarska vlast nad Grebenom potrajala je narednih nekoliko decenija što se može pratiti u ugarskim dokumentima iz druge polovine XIV stoljeća. Pouzdano se zna da je kastelan grada Grebena, kao i Kozare, 1365. godine bio sanski župan Bakoč (castellanus castrorum Kozara et Greben). Devet godina kasnije, kralj Ludovik I, poveljom od 25. novembra 1374. godine, poklonio je u posjed grad Greben (castrum Gereben) Budislavu i Grguru, sinovima kneza Grgura Kurjakovića. 

Poslije smrti kralja Ludovika I 1382. godine, ugarska država zapala je u duboku unutarnju krizu i razdor, što je pak rezultiralo totalnim slabljenjem centralne vlasti. Tako su Hrvatinići, koji su graničili sa ugarskim posjedima, započeli vojne aktivnosti sa ciljem da se teritorijalno prošire na račun Ugarske. U ovim vojnim akcijama, zaslugom Vuka Vukčića, osvojen je 1385., a možda i koju godinu ranije, grad Greben. Zbog ovog čina slavonski banovi Stjepan i Ivan Banfi obećali su Vuku da će za njega posredovati kod ugarske kraljice. Ovako blaga reakcija slavonskih banova jasan je pokazatelj slabljena kraljevske vlasti u ugarskoj državi. Kako god, na ovaj način, poslije skoro tri decenije ugarske vlasti, Greben je ponovno došao pod kontrolu Hrvatinića. 

Grad Greben imao je svoje podgrađe koje je igralo veliku ulogu u vjerskom životu šireg prostora. Tu je bilo sjedšte Grebenske kustodije koju je sačinjavao franjevački samostan, vjerovatno izgrađen za vrijeme ugarske vlasti nad gradom, čiji je kustos spomenut 1464. godine (Custos Greben fr. H Iyas de Stagno). Na temeljima samostana, u sklopu kojeg je bila i crkva, kasnije je izgrađena crkva sv. Ilije koja i danas postoji. Grad Greben spoment je i u mletačkim izvorima kao mjesto odakle je u dalmatinske gradove dolazila radna snaga. U upravnom smislu pripadao je župi Zemljanik koju je još ban Prijezda I 1287. godine poklonio svojoj kćerci i zetu koji je bio član plemićke porodice Babonića. Vlast Babonića potrajala je najkasnije do 1323. godine, kada vlast nad župom preuzimaju Hrvatinići koji su ujedno i najpoznatiji gospodari grada Grebena. 

Nakon propasti bosanske države 1463. godine Greben je ušao u sastav Jajačke banovine koja je formirana godinu kasnije. Uslijed pada Jajca u ruke Osmanlija 1527. godine, došao je, neposredno poslije toga, i grad Greben pod njihovu vlast.

Grad Greben sastoji se od tri odvojena dijela, prostirući se u pravcu istok-zapad, pri čemu je svaki dio viši od prethodnog. U prvom i najnižem dijelu nalazio se utvrđen dvor, zaštićen trijemom sa pristupne strane, dok je u drugom dijelu, višem za 180 metara, bila smještena okrugla kula. Na najvišem i najzapadnijem dijelu nalazila se glavna utvrda u formi jake okrugle kule. Tu je izgrađena i jedna mala kula sa tabijom. Ovaj dio grada bio je opasan jakim bedemom, nepravilnog oblika. Danas su arheološki ostaci starog grada Grebena vrlo skromni. Svakako je najuočljivija eliptično-ovalna kula na najvišem dijelu grada, zbog čijeg oblika je ovaj dio grada u narodnom govoru dobio naziv Kaca.

Bibliografija:

  • Blagojević, Miloš: „Severna granica bosanske države u XIV veku“ u: Bosna i  Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena  (ur. Slavenko Terzić), Istorijski institut SANU-Pravoslavna reč Novi Sad, Beograd, 1995, 59-76.
  • Ćirković, Sima: „'Verna služba’ i ‘vjera gospodska’. Veze lične zavisnosti u bosanskoj državi“ u:  Rabotnici, vojnici, duhovnici; Društva srednjovekovnog Balkana, Equilibrium, Beograd, 1997, 318-335.
  • Fermendžin, Eusebius: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Academia scientarium et artium Slavorum meridionalium, Zagrabiae, 1892.
  • Graljuk, Boris: „Greben-grad“ u: Arheološki leksikon BiH, II, (ur. Borivoj Čović), Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1988, 130.
  • Graljuk, Boris: „Rezultati (pokusnih) arheoloških iskopavanja na srednjovjekovnom lokalitetu ‘Zidine’ u Krupi na Vrbasu“, Naše starine 18-19, Sarajevo, 1989, 99-108. 
  • Jelenić, Julijan: Kultura i bosanski franjevci, I, “Prva hrvatska tiskara” Kramarić i M. Raguz, Sarajevo, 1912.
  • Lovrenović, Dubravko: Na klizištu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska) 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006.
  • Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002.
  • Redžić, Husref: Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2009.
  • Smičiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XII, JAZU, Zagreb, 1914.
  • Smičiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XIII, JAZU, Zagreb, 1915.
  • Šišić, Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, MH, Zagreb, 1902.
  • Šunjić, Marko: Bosna i Venecija (odnosi u XIV. i XV. st.), HKD Napredak, Sarajevo, 1996.
  • Thallóczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens in mittelalter, Duncker&Humblot, München-Leipzig, 1914.
  • Thallóczy, Ljudevit: Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca: 1450. – 1527., Tisak Kr. zemaljske tiskare, Zagreb, 1916.
  • Wenzel, Gusztáv: Magyar Diplomacziai Emlékek az Anjou Korbòl (Acta extera), II, Magyar Tudományos Akadémia, 1875.

Vego, Marko: Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svjetlost, Sarajevo, 1957.