Katarina je bila kćerka kneza Balše Hercegovića i unuka hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića. O godini rođenja Katarine ništa se ne zna, njen otac Balša u historijskim izvorima prvi put se spominje 1398. godine kada je u ugarsko-bosanskom ratu kralju Sigismundu preoteo dubičku župu, pa se pretpostavlja da je nekad u ovom razdoblju i ona rođena, dakle sam kraj XIV ili eventualno početak XV stoljeća. Ime Katarinine majke nije poznato, jedino se zna da je imala sestru Doroteju koja je bila udata za Šimuna Kladuškog a potom za Ivana Brezovičkog. O njenom djetinjstvu i ranoj mladosti, također, ništa se ne može reći. Njen djed Hrvoje umro je 1416. godine, dok se obično uzima da je njen otac Balša umro iste godine kad i Hrvoje.
Iz jednog dubrovačkog pisma, od 1. marta 1423. godine, saznajemo da je Katarina već odrasla osoba i udata za bosanskog velikaša Tvrtka Borovinića. Tvrtko Borovinić spada u red značajnijih feudalaca koji su djelovali u Bosni u prvoj polovini XV stoljeća, a u zavidnoj karijeri koju je ostvario nosio je titule dvorskog kneza, kneza bosanskog i velikog kneza bosanskog. O prostoru sa kojeg potiče velikaški rod Borovinić, kojem je Tvrtko pripadao i čiji je najistaknutiji član bio, nisu usaglašena mišljenja, po jednima to je istočna Bosna što ujedno predstavlja i dominantno mišljenje, dok bi po drugima to ipak bio grad Visoki. Za jednog Borovinića oženiti unuku hercega Hrvoja bila je zasigurno dobra prilika, ali istovremeno ukazuje na slabljenje Hrvatinića u odnosu na desetak godina ranije. Naime, Tvrtko Borovinić nije se ubrajao u red rusaške gospode i da nije došlo da naglog opadanja moći Hrvatinića ovaj brak vjerovatno nebi ni bio dogovoren.
Tačno vrijeme sklapanja braka između Katarine i Tvrtka Borovinića teško je precizirati, u spomenutom dubrovačkom pismu od 1. marta 1423. godine koje je upućeno upravo Katarini i kralju Tvrtku II, navedeno je kako ona živi u kući svog supruga. Do vjenčanja je zasigurno došlo koju godinu ranije, a neke pretpostavke ovaj događaj pomjeraju sve do 1417. godine. Dubrovački izvori Katarinu prate prema njenim potraživanjima od tamošnjih vlasti koje je poduzela zajedno sa svojom sestrom Dorotejom. Naime, riječ je o imovini hercega Hrvoja u Dubrovniku, a to se prije svega odnosi na kuću koja je jedno vrijeme bila vlasništvo njegove supruge Jelene Nelipčić, do njene udaje za kralja Ostoju. Nakon Ostojine smrti njegov nasljednik Stjepan Ostojić bezuspješno je nastojao da ovu kuću preuzme na sebe. I kralj Tvrtko II Tvrtković, septembra 1421. godine, također, je pokušao da prihode od kuće preuzme za sebe, ali bez konkretnih rezultata. Problem Hrvojeve ostavštine konačno je riješen kada su zahtjeve za ostvarivanje baštinskih prava 1423. godine uputile njegove unuke Katarina i Doroteja. Katarini je od velike pomoći bilo zalaganje kralja Tvrtka II koji se aktivno uključio u rješavanje ovog spora. Tako su iz Dubrovnika 1. marta 1423. godine uputili pismo Katarini i bosanskom kralju gdje su naveli kako su odlučili da svakoj od Hrvojevih unuka daju po polovinu od kuće i zemlje. Neposredno poslije toga, 4. marta 1423. godine, dubrovačke vlasti poslale su pismo i ugarskom kralju Sigismundu povodom potraživanja Katarinine sestre Doroteje.
Nije poznato kada je Katarina preminula, ali je izvjesno da nije nadživjela supruga Tvrtka koji se u historijskim izvorima posljednji put spominje 28. oktobra 1436. godine. Katarina je u braku sa knezom Tvrtkom, koliko je poznato, imala dvoje djece, sina Ivana kojeg u pisanim izvorima pronalazimo samo jednom i to 1447. godine kada je od Dubrovčana potraživao baštinska prava i kćerku Milicu koja je prvo bila udata za vojvodu Petra Pavlovića Jurjevića, istaknutog člana vlasteoske porodice Radivojević, a potom za humskog velikaša Stjepana Šimrakovića. Na čelu Bosanskog sandžaka 1499. godine se spominje Sinan-paša Borović, koji je najvjerovatnije bio unuk kneza Tvrtka Borovinića i Katarine. Sinan-paša u svom djelovanju na osmanskoj političkoj sceni probio se do položaja rumelijskog beglerbega.
Bibliografija:
- Ančić, Mladen: „Prosopografske crtice o Hrvatinićima i Kosačama; Prilog povijesti zapadnog Balkana s kraja XIV i početka XV stoljeća“, Istorijski časopis 33, Istorijski institut, Beograd, 1986, 54.
- Ćošković, Pejo: „Veliki knez bosanski Tvrtko Borovinić“, Croatica Christiana periodica 20, Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb, 1996, 67-69.
- Fermendžin, Eusebius: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Academia scientarium et artium Slavorum meridionalium, Zagrabiae, 1892, 119.
- Gelcich, József – Thallóczy, Lajos: Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum regno Hungariae, Magyar Tudomanyos Akademia, Budapest, 1887, 288-289.
- Jorga, Nicola: Notes et extraits pour servir a l’histoiredes croisades au XVe siecle, II, Ernest Leroux, Paris, 1899, 214, 215.
- Lovrenović, Dubravko: „Jelena Nelipčić, splitska vojvotkinja i bosanska kraljica“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta 20, Zagreb, 1987, 190-191.
- Ljubić, Šime: „Povjestnička istraživanja o Hrvoji velikom bosanskom vojvodi i spljetskom hercegu“, Rad JAZU 26, Zagreb, 1874, 74.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002, 113, 114, 147.
- Perojević, Marko: „Stjepan Tvrtko II Tvrtković (opet)“ u: Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, HKD Napredak, Sarajevo, 1942, 460-461.
- Rudić, Srđan: „Borovinići: vlasteoska porodica iz istočne Bosne“, u: Zemlja Pavlovića – srednji vijek i period turske vladavine, (ur. Milan Vasić), ANU RS, Banja Luka – Srpsko Sarajevo, 2003, 259, 265, 267, 268, 270.
- Rudić, Srđan: „O kući Hrvoja Vukčića Hrvatinića u Dubrovniku“, Istorijski časopis 56, Istorijski institut, Beograd, 2008, 354-355, 364-365.
- Stojanović, Ljubomir: Stare srpske povelje i pisma, I (1), SKA, Beograd-Sremski Karlovci, 1929, 510-511.
- Zilić, Adis: „Milica, kći Tvrtka Borovinića: njeni brakovi, nasljedstvo i rodbinske veze“, Inicijal: Časopis za srednjovekovne studije 8, Centar za napredne srednjovekovne studije, Beograd, 2020, 59-60.
- Zlatar, Behija: „O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i XVI stoljeću“, Prilozi 14-15, Institut za istoriju, Sarajevo, 1978, 106.
- Živković, Pavao: Tvrtko II Tvrtković: Bosna u prvoj polovini XV stoljeća, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1981, 135-136.