Srednjovjekovni grad Ključ u historijskim izvorima se prvi put spominje u ispravi Sandalja Hranića Kosače od 28.12.1410. godine (in castro Cluz) kojom je ovlastio arhiđakona Teodora da u Zadru potpiše pogodbu o ustupanju Ostrovice Mlečanima.Smješten na obroncima Babe planine iznad Cernice(danas općina Gacko), ovaj grad-tvrđava u srednjem vijeku nadzirao je najvažniji dubrovački trgovački put na teritoriji pod vlašću Kosača (Dubrovnik-Trebinje-Gacko-Čemerno-Foča) što ga ubraja među najvažnije gradove ovog podneblja. Zahvaljujući upravo Dubrovačkom drumu u podnožju Ključa razvio se trg u Cernici, gdje je prodavana stoka, tkanine, vosak i druga roba, dok je posada u ključkoj tvrđavi imala zadatak da osigura bezbjednu trgovinu u čemu i nije imala nekog uspjeha s obzirom na česte dubrovačke izvještaje o pljački njihovih trgovaca na ovom području. Pored Ključa u dubrovačkim izvorima 1435. godinespominje se i Podključ (sotto Cluc), odnosno podgrađe kojeza razliku od Cernice nije imalo skoro nikakav privredni značaj.
Prema narodnom predanju,što nije ništa neobično kada je u pitanju naš prostor, nastanak grada Ključa pripisuje se Starim Grcima, dok se u historijskoj nauci obično uzima da je sagrađenkrajem XIV stoljeća od strane vojvode Sandalja Hranića Kosače kojem je ovaj grad bio jedna od omiljenih rezidencija. Vezanost Sandalja za utvrđeni grad Ključ jasno je vidljiva iz nekoliko dubrovačkih izvora iz prve polovine XV stoljeća.Vrlo zanimljiv momenat u bosansko-dubrovačkim odnosima iz 1423. godine, kada je zabilježeno da Sandaljev poslanik nije imao kod sebe valjan dokument o depozitupri podizanju novca u Dubrovniku, ukazuje da je Ključ bio lokacija jednog dijela riznice ovog čuvenog bosanskog velikaša, (Lett. di Lev., VIII, 140v, 04.01.1423). U izvorima je sačuvana i jedna epizoda iz 1426. godine kada su Dubrovčani Sandalju i njegovoj supruzi u pravcu Ključa (via de Cluzi) poslalivlastelina Ivana Gundulića sa ciljem da izrazi dobrodošlicu bračnom paru u vezi sa planiranom posjetom Dubrovniku, do koje je i došlo početkom naredne godine, (Lett. Di Lev., IX, 95-95v, 10.01.1426.). Pouzdano se zna da su ovdje 1. I 1431. boravili dubrovački poslanici koji su pisali svom knezu u Dubrovnik. Uzimajući u obzir činjenicu da je Ključ bio jedna od rezidencija velikog vojvode bosanskog Sandalja Hranića Kosače, možemo pretpostaviti, uz oslonac na dosadašnja istraživanja, da je tu bila razvijena dvorska kultura i da se vodio raskošan dvorski život vjerovatno obojen ritersko-dvorjanskom kulturom kasnog srednjeg vijeka.
Vezanost vlasteoskog roda Kosača za grad Ključ nastavljena je iza vrijeme Sandaljevog nasljednika vojvode a kasnije i hercega Stjepana Vukčića Kosače. Upravo je tu, odmah po stupanju na vlast 1435. godine, vojvoda Stjepan Vukčićvodio jedan dio pregovora sa Dubrovnikom, inače vrlo mukotrpnih za obje strane, a koji su trebali da obnove ugovorenjegovog prethodnika, (Cons. Rog. VI, 9’, 6. X 1435.). U Ključu je aprila mjeseca 1443. godine izdana i priznanica Dubrovčanima kojom je vojvoda potvrdio da je primio nasljedstvo od Sandaljeve udovice, a svoje strine Jelene, kćerke kneza Lazara koja je prethodno bila udana za Đurđa II Balšića. I neuspjeli bračni pregovori hercega Stjepana Vukčića Kosače sa Barbarom Lihtenštajn vođeni su u Ključu gdje je herceg 1. III 1455. izdao dokument koji je regulisao prava njegove buduće supruge. Iz gore navedenog, pada u oči važnost ovog hercegovog grada u njegovoj dugogodišnjoj vladavini, pa stoga ostaje nejasno zašto se Ključ ne spominje u povelji Alfonsa V Arogonskog iz 1444. godine kada je potvrdio posjede svog novog vazala.
Sačuvano je nekoliko podataka o gradu Ključu iz epizode o propasti srednjovjekovne bosanske države. Za vrijeme sukoba hercega Stjepana Vukčića Kosače i njegovog sina Vladislava, koji predstavlja svojevrstan uvod u propast hercegove zemlje, Dubrovčani su 1462. godine poslali Bartola Gučetića s nalogom da izmiri oca i sina. Gučetiću je tom prilikom sugerisano da potraži starog hercega u Blagaju, Humu ili u Ključu. U osmanskom udaru 1463. godine uz dosta napora zauzet je i grad Ključ, ali već 14. jula iste godine u Dubrovnik stiže vijest o ponovnom vraćanju ovog grada u ruke Kosača, (Cons. Rog. XVII, 252’, 14. VII 1463.).Osmanskom osvajaču Ključ je definitivno podlegao 1468. godine zaslugama vojskovođe Ahmeda.
Ostaci starog grada Ključa nalaze se na obronku Babe planine i u vrlo lošem su stanju. Kroz XX stoljeće više istraživača je posjetilo ruševine ključke tvrđave nudeći svoje analize i zapažanja o konstrukciji iste. Iz svih tih opservacija može se zaključiti da okosnicu grada sačinjavaju tri stijene spojene zidovima sa istočne i zapadne strane. Jasno su uočljiva dva dijela grada, gornji i donji, spojena tajnim prolazom. Pristup gradu bio je sa sjeveroistočne strane, gdje se desno iza ulaza nalazi u kamenu uklesana stolica. Ispred grada u blizini džamije nalazi se još jedna stolica koju su neki pripisivali vojvodi Sandalju Hraniću Kosači. Za spomenutu džamiju narodno predanje uzima da je sagrađena na mjestu gdje je nekad bila hercegova crkva, što ne mora nužno biti pogrešno jer je poznato da je vlasteoski rod Kosača bio aktivan u podizanju crkava.
Podno grada Ključa svoju smrt je našaovlastelin Radonja Ratković, kako je i uklesano na njegovom stećku da je tu pod Ključem poginuo za svog gospodina vojvodu Sandalja. Stećak je 1960. godine smješten u Vojni muzej na Kalemegdanu u Beogradu. Tako grad Ključ ostaje jedini srednjovjekovni bosanski grad čije je ime uklesano na jednom stećku.
Bibliografija:
- Arheološki leksikon BiH, Tom 3, (urednik: Borivoj Čović), Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1988.
- Bešlagić, Šefik: Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, ANU BiH, Sarajevo, 1985.
- Ćirković, Sima M.: Herceg Stefan Vukčič-Kosača i njegovo doba, SANU, Beograd, 1964.
- Ćirković, Sima M.: Rabotnici, vojnici, duhovnici; društva srednjovekovnog Balkana, Equilibrium, Beograd, 1997.
- Dinić, Mihailo: Zemlje Hercega Svetog Save, SKA, Beograd, 1940.
- Dinić, Mihailo: Srpske zemlje u srednjem veku, Srpska književna zadruga, Beograd, 1978.
- Jorga N.:Notes et extraits pour servir a l’histoiredes croisades au XVe siecle,II, Ernest Leroux, Paris, 1899.
- Kovačević Kojić, Desanka: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978.
- Kreševljaković, Hamdija – Kapidžić, Hamdija: „Stari hercegovački gradovi“, Naše starine, II, Sarajevo, 1954, 9-22.
- Kurtović, Esad: Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranič Kosača, Institut za istoriju, Sarajevo, 2009.
- Ljubić, Šime: Listine o odnošajih izmedju južnoga slavenstva i Mletačke republike, JAZU, Zagreb, 1878,
- Mićević-Đurić Tatjana – Soldo-Rešetar Valerija: „Likovne umjetnosti i obitelj Kosača“, Hercegovina, III, Mostar, 2017, 331-363.
- Pekić, Radmilo: „Cernica u doba Kosača“, Hercegovina, III, Mostar, 2017, 69-98.
- Šunjić, Marko: Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV st.), HKD Napredak, Sarajevo, 1996.
- Thallóczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens in mittelalter, Duncker&Humblot, München-Leipzig, 1914.
- Vego, Marko: Naselja bosanske srednjovjekovne države, Svjetlost, Sarajevo, 1957.
- Vego, Marko: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Tom 3, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1970.
- Zbornik Konstantina Jirečeka, Tom I, (urednik: Mihailo Dinić), Srpska akademija nauka – Naučno delo, Beograd, 1959.