Nastanak i početne etape razvoja srednjovjekovne bosanske države u ranom srednjem vijeku nije zabilježen u historijskim izvorima bilo koje vrste i ostaje nepoznat u pobližim detaljima. Dometi saznanja o nastanku i razvoju bosanske državne organizacije ogledaju se u usporedbi sa razvojem susjednih slavenskih sklavinija. Pojava bosanske države vezana je za današnju centralnu Bosnu, područje gornjeg i srednjeg toka rijeke Bosne, sarajevskog i visočkog polja do zeničke kotline. Prirodno-geografska izoliranost ovog područja uvjetovala je manjak stranih interesa, te su s tim u vezi i podaci o ovim prilikama relativno kasno zabilježeni. Stoga i prvi spomen Bosne kao političkog organiziranog prostora predstavlja svojevrsni međaš bosanske prisutnosti u pisanoj historiji. Radi se o podacima koje donosi bizantski car Konstantin VII Porfirogenit (945-959) sredinom X stoljeća u djelu, koje je 1611. godine od strane prvog izdavača Johannesa Meursiusa nazvano De administrando imperio. Car Konstantin je djelo, nastalo u periodu 948-952. godine, namjenio svom sinu i nasljedniku Romanu II (959-963) kako bi imao temeljitiji uvid u okolnosti koje ga očekuju. Za sastavljanje ovog spisa Konstantin i njegovi saradnici služili su se brojnim izvorima neujednačene kvalitete i vremenskog raspona, stoga su pojedini historijski periodi ostali manje osvjetljeni. Sličan je slučaj i sa oblastima koje su opisane, dok su za neke oblasti u primorskim krajevima imali više podataka, za unutrašnjost balkanskog poluostrva kojeg su naselili Južni Slaveni raspolagali su sa mnogo manje informacija. Tu se posebno izdvaja Bosna o kojoj je bizantski dvor bio najskromnije obaviješten.
Podaci o Bosni u ovom djelu su iznimno šturi i fragmentarni, te otvaraju mnogo pitanja i dilema, nudeći pri tome malo konkretnih odgovora. Pisac ovog djela mogao je oslikati bosanske prilike samo u okvirima koje su mu dopuštali izvori kojima je raspolagao, a istraživanja su pokazala kako su oni bili sasvim specifičnog karaktera. Upravo je ova pojava uslovila da se oko pitanja vijesti koje ovo djelo pruža razvije obimna historiografska produkcija. Bizantski car u 32. poglavlju svog djela na kraju spiska kastra oikoumena u pokrštenoj Srbiji spominje horion Bosna, te gradove Kateru i Desnik. U nauci egzistira više tumačenja termina horion, međutim preovladava mišljenje kako se radi o terminu zemlja ili mala zemlja. Zabunu je uveo sam pisac djela jer je povremeno za iste teritorije koristio uporedo termine hora i horion, očigledno niti sastavljačima uslijed korištenja većeg broja izvora nije bilo do kraja jasno kakvog je karaktera pojedini teritorij kojeg opisuju. S obzirom na nesklad u napisanom o Bosni i susjednim zemljama, sasvim je jasno kako je Konstantinu Bosna skoro potpuno nepoznata, te o ovoj zemlji nije uspio pronaći detaljnije podatke. Izvjesno je kako ime političkog okvira Bosne treba vezati za rijeku Bosnu, a time se u najosnovnijim okvirima ograničava i njen geografski položaj. To je, u najširem obimu, prostor koji su najvjerovatnije činile ranosrednjovjekovne župe Bosna, Vidogošća, Vrhbosna, Lepenica, Lašva, Brod i Trstivnica. Svi dosadašnji pokušaji konkretnije ubikacije gradova Katere i Desnika nisu donijeli održive rezultate, te ovo pitanje ostaje i dalje otvoreno. Kao potencijalni geografski ambijent u kojem su mogli egzistirati ova dva mjesta su već spomenuti teritorijalni okviri za koje se veže i nastanak bosanskog državnog organizma u gornjem toku rijeke Bosne, između sarajevskog i zeničkog prostora.
Prema shvatanju bizantskog cara Bosna je u ovo vrijeme, u pobliže nepoznatom kontekstu, priznavala suprematiju Srbije. Svježiji pristupi ovom problemu rezultirali su saznanjima kako se kastra oikoumena spomenuta u ovom izvoru moraju posmatrati isključivo kao crkvena središta u datoj zemlji, što bi na bosanskom uzorku značilo da su Katera i Desnik crkvena središta Rimske crkve, a nikako jedini naseljeni gradovi na ovom prostoru. Iz ovakvog tumačenja proizilazi da je Bosna imala vlastitu crkvenu organizaciju, odnosno da je bila zaseban politički prostor – država odnosno kneževina. Priznavanje suprematije snažnijeg susjeda u okolnostima koje opisuje bizantski car nedvojbena je činjenica, međutim uspostava crkvenih središta ukazuje na raniju samostalnost zemlje Bosne. Izvjesno je kako se radilo o državnom teritoriju koji je u određenim okolnostima potpadao pod uticaj snažnijih susjeda, što je bila uobičajena pojava ranosrednjovjekovne epohe na ovom području. Vrlo je važno definirati izvornu podlogu na osnovu koje je bizantski car Konstantin VII pisao svoje djelo. Istraživanja ukazuju kako se Konstantin za sastavljanja poglavlja vezanih za doseljavanje Hrvata i Srba, između ostalih, najvjerovatnije služio izgubljenim djelom koje je opisivalo pokrštavanje Hrvata i Srba od strane rimskih misionara. Ovaj zaključak ukazuje kako je spomen Bosne kao političke organizacije sa crkvenim centrima Katerom i Desnikom potrebno posmatrati kao podatke koji ne oslikavaju stanje iz X stoljeća, nego jedno stoljeće ranije, dokle nas i obavještava ovaj izvor.
O prvobitnom bosanskom političkom obliku historiografija je saglasna u jednom segmentu – neupitno je priznavanje vazaliteta odnosno supremacije susjednih zemalja. Različitost se ogleda u tumačenju vazaliteta – dok su stavovi susjednih historiografija kako se radi o političkoj organizaciji izrasloj na fundamentima srpskog odnosno hrvatskog političkog prostora i etnosa, stav bosanskohercegovačke historiografije jeste kako se radi o državnom okviru formiranom nezavisno od susjednih sa vlastitim etnosom. Stoga tumačenje karaktera polazne pozicije u razvoju bosanskog državnog bića predstavlja jedno od najvažnijih pitanja bosanske historije, jer se na ovu osnovu kaleme sve ostale karakterne crte bosanske države i etnosa.
Izvori i literatura:
- Ferjančić Božidar, Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Tom II, Srpska akademija nauka, Beograd 1959, 9-74.
- Moravcsik Gy.i Jenkins R. J. H. , Constantine Porphirogenitus De administrando imperio,: Dubarton Oaks Center for Byzantine Studies, Trustees for Harvard University, Washington 1967, 48-287.
- Toynbee Arnold, Constantine Porphyrogenitus ad His World, Oxford University Press, London – New York – Toronto 1973, 1-25.
- Živković Tibor, „Nova tumačenja vesti o južnoslavenskim gentes u: De administrando imperio vizantijskog cara Konstantina Porfigorenita (944-959)“, Godišnjak Balkonološkog instituta, br. 41, Sarajevo 2012, 201-204.
- Živković Tibor, De conversione Croatorum et Serborum – A Lost Source, Institute of History, Belgrade 2012, 19-20.
- Babić Anto, „O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske države“, Radovi, knj. III Sarajevo 1955, 57-66.
- Goldstein Ivo, „Zemljica Bosna – το χωρίον Βόσονα”, u: De administrando imperio Konstantina VII. Porfirogeneta”, u: Zbornik o Pavlu Anđeliću, ur. Marko Karamatić, Franjevačka teologija Sarajevo, Sarajevo, 2008, 97-109.
- Živković Tibor, „O počecima Bosne u ranom srednjem vijeku“, Godišnjak, br. 39, Sarajevo 2010, 149-159.
- Lovrenović Dubravko, „U početku bijaše bosanska…“, Bosna franciscana, br. 42, Sarajevo 2015, 45-67.
- Anđelić Pavao, „Teritorijalno širenje imena Bosna u prvim stoljećima razvitka“, u: Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo 1982, 33.
- Ćorović Vladimir, „Teritorijalni razvoj bosanske države“, Glas Srpske kraljevske akademije, br. CLXVII, Novi Sad 1935, 9-21.
- Mrgić-Radojčić Jelena, „Rethinking the Territorial Development of the Medieval Bosnian State“, Istorijski časopis, knj. LI, Beograd 2004, 46-47.
- Ćirković Sima, „Naseljeni gradovi Konstantina Porfirogenita i najstarija teritorijalna organizacija“, Zbornik radova Vizantološkog instituta, br XXXVII, Beograd 1998, 28.
- Babić Boris, „Vizantijski i postvizantijski izvori o prostoru i položaju srednjovjekovne Bosne“, Zbornik radova Vizantološkog instituta br. XLVIII, Beograd 2011, 40.
- Mesihović Salmedin, „Katera (Kasnoantička i ranosrednjovjekovna utvrda)“, Hrvatski narodni Godišnjak, br. 57, Sarajevo 2010, 20-29.
- Mesihović Salmedin, „Problem ubiciranja Desneka“, Pregled – časopis za društvena pitanja, god. LII, br. 1, Sarajevo 2011, 135-146.
- Živković Tibor, „Constantine Porphyrogenitus’ kastra oikoumena in the Southern Slavs Principalities“, Istorijski časopis, knj. LVII, Beograd 2008, 9-28.
- Živković Tibor, „Constantine Porphyrogenitus’ Source on the Earliest History of the Croats and Serbs“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, br. 42, Zagreb 2010, 117-128.