Stjepan (XIII stoljeće – najkasnije 1301.) je najstariji poznati član vlasteoskog roda Hrvatinića i kao takav smatra se njegovim rodonačelnikom. Otac je kneza Hrvatina Stjepanića. Pretpostavlja se da je bio knez Donjih Kraja još od vremena bana Mateja Ninoslava, odnosno od 1244. godine kada se ova oblast prvi put spominje u historijskim izvorima. Hrvatinići su bili u krvnom srodstvu sa knezovima Bribirskim, što je otvorilo prostor za nagađanje da je knez Stjepan sa njima bio povezan bračnim vezama. Pored toga, dosta proizvoljno se zaključivalo da je Stjepan bio rođak bosanskog bana Prijezde I, za čije vladavine dolazi do jačanja Hrvatinića. O njegovim potomcima, također, skoro se ništa ne zna, osim o sinu Hrvatinu koji je po ocu nazivan Stjepanić. Godina smrti kneza Stjepana nije pobliže poznata, u povelji bana Pavla Bribirskog knezu Hrvatinu Stjepaniću, od 2. februara 1301. godine, označen je kao pokojnik pa se pretpostavlja da je umro koju godinu ranije.

Bibliografija:

  • Ćošković, Pejo: „Hrvatinići“, Hrvatski biografski leksikon,
  • https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=89 (16.05.2022.).
  • Klaić, Vjekoslav: Bribirski knezovi: od plemena Šubić do god. 1347., Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1897.
  • Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002. 
  • Smičiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XIII, JAZU, Zagreb, 1915.
  • Sulejmanagić, Amer: „Novac Hrvoja Vukčića Hrvatinića“, Numizmatičke Vijesti 54/65, Zagreb, 2012, 54-85.  
  • Thallόczy, Ljudevit: „Istraživanje o postanku bosanske banovine sa naročitim obzirom na povelje kӧrmendskog arkiva“, Glasnik Zemaljskog muzeja 18, Sarajevo, 1906, 401-444.