Vukoslav Vlatković (XIII st. – poslije 1357.) je bio sin kneza Vlatka Vukoslavića i unuk kneza Vukoslava Hrvatinića. U historijskim izvorima javlja se samo jednom i to u jednoj vrloj dinamičnoj epizodi sa početka vladavine bana Tvrtka. Naime, 1357. godine braća Pavlovići, Grgur i Vladislav, sinovi kneza Pavla Hrvatinića, odlučili su da se stave pod vrhovnu vlast ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca i tako su počinili nevjeru prema svom dotadašnjem vrhovnom senioru – bosanskom banu Tvrtku. Tom prilikom Grgur i Vladislav su ugarskom kralju ustupili grad Greben kojim su do tada gospodarili u zamjenu za posjed Dobra Kuća u Slavoniji. Ugarski kralj je tim povodom izdao jednu povelju kojom je braću Pavloviće izuzeo ispod bosanske vlasti i stavio pod svoj vrhovni suverenitet. Na ovaj način jedan dio vlasteoskog roda Hrvatinića izuzet je od vladajuće dinastije čime je moć bana Tvrtka bila okrnjena što je i bio konačni cilj ugarske strane, privlačenjem lokalnih moćnika pod svoje okrilje slabiti moć bosanskog vladara.
Gore spomenuti događaji ozbiljno su uzdrmali jednog drugog člana Hrvatinića – Vlatka Vukoslavića, koji se uznemirio da bi mogao trpiti posljedice zbog postupka drugih članova vlasteoskog roda kojem je pripadao. Zbog toga je ban Tvrtko zajedno sa majkom Jelenom i bratom knezom Vukom izdao 1357. godine povelju Vlatku Vukoslaviću i njegovim potomcima, među kojima je jedino poimenice spomenut upravo sin Vukoslav, gdje su date garancije da neće snositi bilo kakve posljedice zbog nevjere njegovih rođaka. Pored toga, ova povelja trebala je da pošalje poruku ohrabrenja knezu Vlatku da izdrži u vjernosti prema dinastiji Kotromanića.
Vjernost kneza Vlatka Vukoslavića i njegovih potomaka prema banu Tvrtku ipak nije dugo potrajala. Ugarski kralj Ludovik I je 1363. godine pokrenuo vojni pohod na Bosnu, a o motivima ove kampanje historiografija nije dala jasan odgovor. Sam kralj pravdao je ovaj potez ratom protiv nevjernika i pobunjenika, dok su pojedini historičari razlog napada tražili u nastojanju da se ispod bosanske vrhovne vlasti izuzmu gradovi Sokol i Ključ s obzirom da su gradovi Glamoč i Greben već pali u ugarske ruke zbog nevjere njihovih gospodara koji su pripadali upravo vlasteoskom rodu Hrvatinića. Dio vojske kojeg je predvodio sam kralj pretrpio je snažan poraz ispod grada Sokola kojeg je odbranio Vukac Hrvatinić, dok je gospodar Ključa, Vlatko Vukoslavić bio prisiljen da preda grad u zamjenu za posjed Bršljanovac u sjevernoj Slavoniji. Bio je to jedini uspjeh ovog vojnog pohoda jer je drugi dio vojske poslan u Usoru, također pretrpio poraz kod Srebrenika i bio prisiljen da se povuče nazad nedovršena posla.
Zajedno sa ocem u Ugarsku je otišao najvjerovatnije i Vukoslav i praktično postao ugarski plemić. O njegovom djelovanju pod vlašću kralja Ludovika ništa se ne zna. Naime, na poveljama koje je ugarski kralj izdao njegovom ocu knezu Vlatku nigdje se poimenice ne spominje. Potomci kneza Vlatka nastavili su da žive i djeluju u Ugarskoj i nosili su naziv Vlatkovići (Latkovići) od Bršljanovca. Bršljanovac su Vlatkovići (Latkovići) izgubili 1391. godine da bi nešto kasnije uspjeli da povrate jednu trećinu. Porodica je izumrla 1475. godine ostavivši iza sebe, između ostalog, i dvorac Mogor, sagrađen na njihovu inicijativu. Zbog toga su potomci kneza Vlatka jedno vrijeme nosili i naziv od „Sloboštine i Mogora“.
Bibliografija:
- Ćirković, Sima: Istorija srednjovekovne bosanske države, SKZ, Beograd, 1964, 125, 128-129.
- Ćirković, Sima: „'Verna služba’ i ‘vjera gospodska’. Veze lične zavisnosti u bosanskoj državi“ u: Rabotnici, vojnici, duhovnici; Društva srednjovekovnog Balkana, Equilibrium, Beograd, 1997, 318-319.
- Engel, Pál: „Neki problemi bosansko-ugarskih odnosa“, Zbornik odsjeka za povijesne i društvene znanosti HAZU 16, Zagreb, 1998, 64.
- Ječmenica, Dejan: „Povelja bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću“, Građa o prošlosti Bosne 4, ANU RS, Banja Luka, 2011, 9, 12-13, 17.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u Banjaluci, Beograd-Banja Luka, 2002, 65, 67.
- Mrgić-Radojčić, Jelena: „Povelja bana Stjepana II Kotromanića knezu Vuku i Pavlu Vukoslaviću“, Stari srpski arhiv 1, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjoj Luci-Istorijski institut u Banjoj Luci-Arhiv Srbije u Beogradu-Međuopštinski istorijski arhiv u Valjevu, Laktaši, 2002, 88-89.
- Rudić, Srđan: „Povelja bana Tvrtka Kotromanića knezu Vlatku Vukoslaviću“, Stari srpski arhiv 2, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjoj Luci-Filozofski fakultet u Srpskom Sarajevu-Istorijski institut u Banjoj Luci-Međuopštinski istorijski arhiv u Valjevu-Istorijski arhiv u Čačku, Laktaši, 2003, 75.
- Smičiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XIII, JAZU, Zagreb, 1915, 364-365.
- Thallóczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens in mittelalter, Duncker&Humblot, München-Leipzig, 1914, 337-343.
- Szabo, Gjuro: Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Matica hrvatska, Zagreb, 1920, 106-107.